10. 4. 2017. – VELIKI PONEDJELJAK

Evanđelje: Iv 12, 1-11

Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa!

Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene narodne pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.

Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« To ne reče zbog toga što mu bijaše do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek!«

Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

• Kuća Marte i Marije uvijek je za Isusa bila mjesto dobrodošlice i utočišta. Izabrao je uživati u obroku sa svojim prijateljima iako mu je život bio u stalnoj opasnosti. Marijin postupak pomazanja Isusovih nogu skupocjenim mirisnim uljem uzrokuje neslogu i trzavice. Juda koji je prisutan i svjedoči ovom događaju prigovara takvom rasipništvu. Isus brani Mariju povezujući njezin čin sa svojom nadolazećom smrti i ukopom.
• Na čijoj si ti strani? Možda vidiš nešto vrijedno u tome što je Juda rekao. Ipak, Marija je ta kojoj se ljudi nastavljaju diviti zbog njezine neobične geste ispunjenje ljubavlju. Koji je moj dar koji ću mu pokloniti danas dok molim?
• Nedugo nakon Marijina čina Isus će sam svojim učenicima oprati noge, u sličnu činu ljubavi i poniznosti. Otajstvo spasenja bit će na djelu ako prihvatimo apsolutnu i bezuvjetnu Božju ljubav i dopustimo joj da se u nama razvije u potpunosti. Mogućnost osude jest mogućnost koja leži duboko u ljudskome srcu – to je potpuno odbacivanje zagrljaja božanske ljubavi u konačnome “ne”.

M O L I T V A:

Gospodin mi je svjetlost i spasenje.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Kad navale na me zlotvori
da mi tijelo žderu,
protivnici moji i dušmani,
oni posrću i padaju.

Nek se vojska protiv mene utabori,
srce se moje ne boji;
nek i rat plane protiv mene,
i tada pun sam pouzdanja.

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!

PRIJEDLOG ZA RAZMIŠLJANJE:

Kako bih se osjećao da Isus klekne pred tebe i opere ti noge? Kako bi shvatio tu gestu?

Don Drago Škarica