Rudeš – Zagreb

10. nedjelja kroz godinu (c)

10. nedjelja kroz godinu (c)

ČITANJE PRVE KNJIGE O KRALJEVIMA (1 Kr 17,17-24)

 

U one dane: Razbolio se sin domaćice koja je ugostila Iliju. Bolest njegova bijaše veoma teška, te mu ponestajalo daha. Tada ona reče Iliji: “Što ja imam s tobom, čovječje Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi umoriš sina?” On joj reče: “Daj mi svoga sina!” Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu, gdje je stanovao, i položi ga na svoju postelju.

Tada zavapi Gospodinu i reče: “Gospodine, Bože moj, zar da i udovicu koja me ugostila uvališ u tugu umorivši joj sina?” Zatim se tri puta pružio nad djetetom zazivajući Gospodina: “Gospodine, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!” Gospodin usliša molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje. Ilija ga uze, siđe iz gornje sobe u kuću, dade ga njegovoj majci i reče: “Evo sin tvoj živi!” Žena mu reče: “Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istinita!”

                                                                                                              Riječ Gospodnja.            

 

PSALAM (Ps 30, 2 i 4. 5-6 11 i 12 a i 13 b)

 

Veličam te Gospodine, jer si me izbavio!

 

Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio

i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.

Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja,

na rubu groba ti si me oživio.

———————————

Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,

zahvaljujte svetom imenu njegovu!

Jer samo za tren traje srdžba njegova,

a cio život dobrota njegova.

Večer donese suze, a jutro klicanje.

———————————

Slušaj, gospodine, i smiluj se meni:

Gospodine, budi mi na pomoć!

Okrenuo si plač moj u igranje,

Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti.

—————————–

    POČETAK POSLANICE SVETOGA PAVLA APOSTOLA GALAĆANIMA (Gal 1,11-19)

Obznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, niti ga ja od kakva čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista. Ta čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svom narodu. Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah – ne posavjetovah se s tijelom i krvlju i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask. Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova.        

                                                                                                                  Riječ Gospodnja.

 

ČITANJE SVETOG  EVANĐELJA PO  LUKI (Lk 7,11-17)

U ono vrijeme: Isus se uputi u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: “Ne plači!” Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: “Mladiću, kažem ti, ustani!” I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: “Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!” I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.                                                                            

                                                                                                                     Riječ Gospodnja.         

  

*********************************************************************************************************

POHODI BOG NAROD SVOJ

 

(Razmišljanje uz 10. nedjelju kroz godinu – C)

 

Svi mesijanski znakovi sadržani u proroštvima odražavaju se u Kristu: „Sljepačke će oči progledati, uši će se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati ko jelen, njemakov će jezik klicati“ (Iz 35, 5-6). Kao potvrdu svog mesijanskog poslanja sam Isus vraća učenike Ivana Krstitelja da mu kažu: „Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju“ (Lk 7,22). Sve se to događalo na njegovu proputovanju, ni smrt mu se nije opirala.

U blizini Naina Spasitelj je susreo sprovod. Siromašna udovica oplakivaše mrtvog jedinca. „Kad je Gospodin ugleda, sažali se nad njom i reče joj: Ne plači!“ Možda ga ta rasplakana žena podsjeća na jednu drugu, na njegovu Majku koja će ga jednog dana gledati kako umire na križu, a poslije će ga promatrati uskrsnuloga. Isus hoće i ovoj majci vratiti sina. Ne čeka da ga ona zamoli, ne traži ni čin vjere – kao što se gotovo uvijek događalo prije čuda – nego ganut jedino sažaljenjem kaže: „Mladiću, kažem ti, ustani!“  Kao što je majci rekao da ne plače, tako je i sinu zapovjedio da ustane. Samo onaj tko je gospodar života i smrti može tako govoriti i svojim riječima izvesti ono što  one izriču. „I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci“.

I u Starom zavjetu je opisano uskrsnuće jednog dječaka, sina udovice iz Sarepte, kojega je uskrisio Ilija. Ali, kolike li razlike! Prorok se obratio Bogu molitvom, zatim se tri puta ispružio nad mrtvim djetetom govoreći: „Gospodine Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova“ (1. čit.). Isusu, naprotiv, ne trebaju znakovi ni zaklinjanja, nego je samom svojom vlašću i snagom jednostavno zapovjedio: „Ustani!“

Tumačeći taj događaj sveti Augustin kaže: „U Evanđelju nalazimo tri uskrsnuća koja je Gospodin očito izveo, međutim je on uskrisio tisuće nevidljivih mrtvaca“. Svetac je bio jedan od onih koji je iz užasne smrti grijeha uskrsnuo Kristovom milošću, a s njim i nebrojeni drugi. Upravo danas drugo čitanje podsjeća na veliko obraćenje svetog Pavla. Najvećom iskrenošću on to sam opisuje Galaćanima: „Čuli ste za moje negdašnje ponašanje…preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju“. Ali kada ga milost obori na putu u Damask, „odmah, ne posavjetovavši se s tijelom i krvlju“ promijenio je životni put i posvetio se potpuno Kristovu Evanđelju. To su čudesa koja Gospodin ne prestaje izvoditi, kako bi uskrisio na novi život mnoge ljude zavedene grijehom. Ali da dođe do takvih uskrsnuća – treba da netko plače i pati. „Plače zbog tebe – kaže sveti Ambrozije obraćajući se grješniku – majka Crkva koja posreduje za svakog svog sina kao što je posredovala majka udovica za svoga jedinca… i mnogobrojni vjernici koji suučestvuju u žalosti dobre majke“.

 

Wordpress Themes - Photography WordPress Themes - Newspaper & Magazine WordPress Themes