Rudeš – Zagreb

11. nedjelja kroz godinu (c)

11. nedjelja kroz godinu (c)

ČITANJE DRUGE KNJIGE O SAMUELU (2 Sam 12, 7-10.13)

 

U one dane: Natan reče Davidu: »Ovo govori Gospodin, Bog Izraelov: ’Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio iz Šaulove ruke. Predao sam ti kuću tvoga gospodara i tebi u krilo žene tvoga gospodara, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; i je li to premalo, još ću ti dodati. Zašto si prezreo Gospodina i učinio što je zlo u njegovim očima? Ubio si mačem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo sebi za ženu. I ubio si ga mačem Amonaca. Zato se neće nikada više okrenuti mač od tvoga doma; ta` prezreo si me i uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.’« Tada David reče Natanu: »Sagriješio sam protiv Gospodina!« A Natan odvrati Davidu: »Gospodin ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti.«

                                                                                                                  Riječ Gospodnja.            

 

PSALAM (Ps 32, 1-2.5.7.11)

 

Oprosti mi, Gospodine, krivnju grijeha moga!

 

Blažen onaj kome je grijeh otpušten,

kome je zločin pokriven!

Blago čovjeku kome Gospodin ne ubraja krivnju

i u čijem duhu nema prijevare!

———————————

Grijeh svoj tebi priznah

i krivnju svoju više ne skrivah.

Rekoh: »Priznat ću Gospodinu prijestup svoj«,

i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

———————————

Utočište ti si moje,

od tjeskobe ti ćeš me sačuvati,

okružit me radošću spasenja.

Radujte se Gospodinu i kličite, pravedni,

kličite svi koji ste srca čestita!

—————————–

ČITANJE POSLANICE SVETOGA PAVLA APOSTOLA GALAĆANIMA (Gal 2, 16.19-21)

Braćo: Znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neće opravdati.  Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene. Ne dokidam milosti Božje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.

                                                                                                                                                Riječ Gospodnja.

ČITANJE SVETOG  EVANĐELJA PO  LUKI (Lk 7, 36-50)

U ono vrijeme: Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.

Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: »Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.« A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!« A on: »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.« I okrenut ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.« Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj da i grijehe oprašta?« A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«                                                                            

                                        Riječ Gospodnja.         

  

*********************************************************************************************************

OPROŠTENJE GRIJEHA

 

(Razmišljanje uz 11. nedjelju kroz godinu – C)

 

Kralj David je sagriješio. Zaslijepljen strašću dao je ubiti Uriju kako bi uzeo njegovu ženu. Prorok Natan, poslan od Boga, želi mu pričom objasniti težinu njegova grijeha. Slušajući priču o bogatom posjedniku stoke koji je – da bi pripravio gostu ručak – ugrabio siromahu jedinu ovcu koju je imao, kralj se razljuti i presudi da je zaslužio smrt. Ali kad mu Natan reče: „Ti si taj čovjek!“ – shvatio je i proplakao zbog svoga grijeha. Gospodin je odredio da David bude pomazan za kralja, pribavio mu bogatstvo i dobra svake vrste, ali njemu to nije bilo dosta. Prezrevši zakon Božji uzeo je k sebi tuđu ženu. Bio je to teški grijeh. Ipak mu Bog oprašta, jer David grijeh priznaje i ponizno ispovijeda: „Sagriješio sam protiv Gospodina“. Ali još mora podnijeti kaznu: „neminovno će umrijeti dijete koje ti se rodilo“. Božje milosrđe oprašta grješniku koji priznaje svoj grijeh, i isto ga to milosrđe kažnjava da ne sagriješi ponovno.

Teme milosrđa i božanskog praštanja donosi i Evanđelje, ali u novom svjetlu, kad je spasenje već na djelu. Bog više ne šalje proroke da kore grješnike. Poslao je svoga Sina da ih spasi. On ih traži posvuda gdje god bili – po kućama i na cestama. Promatramo Isusa u kući Šimuna, farizeja, koji je Isusa pozvao na ručak više s namjernom da ga kritizira nego iz prijateljstva. Dok je Isus bio za stolom, dopustio je da mu žena grješnica cjeliva i pomaže noge. Šimun se zbog te smjelosti uzbunio: „Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče“. I on se poput Davida – a ima još manje prava – sablažnjava zbog postupaka drugih osoba, a sam je daleko od toga da ispituje svoje postupke. Ali Isus – poput Natana – nastoji pričom poučiti farizeja i upita ga: Između dvojice dužnika, kojima je oprošten dug, koji će više ljubiti? „Predmijevam, onaj kojemu je više otpustio“, odgovori Šimun. Nije opazio – kao ni David – da je u njegovu odgovoru bila i njegova osuda. Žena je, doista, počinila mnoge grijehe: ali oprošteni su joj zbog velike ljubavi koju je pokazala kad je Gospodinu suzama prala noge, brisala kosom, cjelivala ih i pomazala mirisnom pomasti. Šimun nije počinio „mnoge grijehe“, ali mu je srce zatvoreno ljubavi: „Poljupca mi nisi dao…Uljem mi glave nisi pomazao“. Šimunovo je srce bilo zatvoreno ljubavi, ali otvoreno kritici i spremno na sablazan. Da je Šimun upoznao svoj grijeh – osobito onaj kojim je Spasitelja želio uhvatiti u zamku – bio bi mu grijeh oprošten, a dok bi se milosrđe Božje razlijevalo njegovom nutrinom, ispunilo bi ga ljubavlju.

Oproštenje grijeha ima svoj početak u milosrdnoj Božjoj ljubavi, a istovremeno je ono odgovor na raskajanu čovjekovu ljubav. Što se čovjek više iz ljubavi kaje, to je obilatije Božje praštanje, koje ne briše samo grijeh nego i kaznu. Isus grješnici nije naložio pokoru poradi toga jer je njezina ljubav bila velika, a još više stoga što je on sam preuzeo na sebe pokoru kad je svoj život žrtvovao za grijehe ljudi.

 

Wordpress Themes - Photography WordPress Themes - Newspaper & Magazine WordPress Themes