125. godina enciklike Rerum Novarum pape Lava XIII

Dana 15. svibnja 1891. godine papa Lav XIII objavljuje encikliku „O novim stvarima“ upućenu svim biskupima, svećenicima ,vjernicima, ali i svim ljudima dobre volje.

Glavni naglasak enciklike odnosi se na odnos između kapitala – vlasnika i rada – radnika.

Papa spominje da je Crkva  s pravom zainteresirana za socijalna pitanja, zbog vjerskih i moralnih aspekata koja ta pitanja povlače za sobom, a država ima pravo i dužnost da intervenira u ime pravde po pitanjima osobnog i društvenog blagostanja. Poslodavci i djelatnici imaju pravo i dužnost da organiziraju vlastita, ali i zajednička udruženja za zaštitu i samozaštitu.

Radničko pitanje koje papa Lav XIII spominje i danas je aktualno.

Dio iz enciklike : „…..došlo je pomalo dotle da su radnici prepušteni i nečovječnosti poslodavaca i neobuzdanoj konkurenciji. Zlo je povećala i nezasitna lihva koju je Crkva više puta izričito osudila, ali se gramzljivi i sebični ljudi njom bave u drugom obliku. Tome treba dodati i monopol u proizvodnji i trgovini, tako da je vrlo mali broj mogućnika i bogataša nametnuo gotovo ropski jaram bezbrojnom mnoštvu radnika bez ikakva posjeda.“

Između ostaloga u enciklici se preporuča i međusobni odnos između poslodavca i radnika na ovakav način :

1) Radnik se obavezuje da će u potpunosti iskreno obavljati svoje dužnosti

2) Radnik se obavezuje da neće vršiti vandalizam ili osobne napade

3) Radnik se obavezuje da će se kolektivno suzdržati od nereda i nasilja

1a) Radnicima davati poštenu plaću (naknada treba biti dovoljna za razumnu i štedljivu udobnost)

2a) omogućiti slobodno vrijeme radnicima za njihov obiteljski i vjerski život

3a) voditi računa kod podjele posla o sposobnosti i godinama radnika

4a) poštivati prava radnika, te da neće postupati s njima kao robovima

Ne treba zaboraviti da je po Crkvenom učenju „ neisplata zaslužene plaće“, u Nebo vapijući grijeh, o čemu govori natuknica 1a).

Papa predlaže međusobnu suradnju poslodavca i radnika na zaštiti udovica i siročadi, i radnika koji se nisu svojom krivnjom našli u nevolji. Isto tako se sugerira da bi trebalo štititi ona udruženja koja su prožeta katoličkim duhom. Na kraju se zaključuje da je ljubav, kraljica društvenih kreposti.