Rudeš – Zagreb

15. nedjelja kroz godinu (c)

15. nedjelja kroz godinu (c)

ČITANJE PONOVLJENOG ZAKONA (Pnz 30, 10-14)

 

Mojsije je govorio narodu: »Poslušaj glas Gospodina, Boga svoga, držeći njegove zapovijedi i njegove naredbe zapisane u knjizi ovoga Zakona! Obrati se Gospodinu, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom. Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko. Nije na nebesima da bi rekao: ’Tko će se za nas popeti na nebesa, skinuti nam je i objaviti da je vršimo!’ Nije ni preko mora da bi mogao reći: ’Tko će preko mora za nas poći, donijeti nam je i objaviti da je vršimo!’ Jer blizu ti je riječ, u tvojim ustima i u tvome srcu, da je vršiš.«

                                                                    Riječ Gospodnja.            

 

PSALAM (Ps 69, 14.17.30-31.33-34.36ab.37)

 

Tražite, ubogi, Gospodina i oživjet će vam srce!

 

Tebi se molim, Gospodine,

u vrijeme milosti, Bože;

po velikoj dobroti svojoj ti me usliši,

po svojoj vjernoj pomoći!

Usliši me, Gospodine,

jer je dobrostiva milost tvoja,

po velikom milosrđu obazri se na me!

———————————

A ja sam jadnik i bolnik –

nek me štiti tvoja pomoć, o Bože!

Božje ću ime hvaliti popijevkom,

hvalit ću ga zahvalnicom.

———————————

Gledajte, ubogi, i radujte se,

nek vam oživi srce, svima koji Boga tražite.

Jer siromahe Gospodin čuje,

on ne prezire sužanja svojih.

—————————–

Jer Bog će spasiti Sion

– on će sagradit gradove Judine.

Baštinit će ga potomci slugu njegovih;

prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje.

———————————-

 

ČITANJE POSLANICE SVETOGA PAVLA APOSTOLA KOLOŠANIMA (Kol 1, 15-20)

 

Krist Isus slika je Boga nevidljivoga, prvorođenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo vrhovništva, bilo vlasti – sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu. On je glava tijela, Crkve; on je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude prvak. Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu puninu i po njemu – uspostavivši mir krvlju križa njegova – izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.                                                                                                                                                    

                                                                                                                                                   Riječ Gospodnja.

 

*********************************************************************************************************

 

ČITANJE SVETOG  EVANĐELJA PO  LUKI (Lk 10, 25-37)

 

U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.« Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče: »Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ’Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’« »Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!«                                                                           

                                                                                                     Riječ Gospodnja.         

*********************************************************************************************************

 

LJUBI GOSPODINA BOGA

 

(Razmišljanje uz 15. nedjelju kroz godinu – C)

 

Božji zakon je osovina oko koje kruži Liturgija današnje nedjelje. „Poslušaj glas Gospodina Boga svojega! Čuvaj zapovijedi njegove i njegove naredbe!(1. čit.).

Bog nije ostao kao stranac pred čovjekovim životom, prignuo se do njega, sklopio s njime Savez, objavio mu svoju volju u zakonu. Nije to neki apstraktni zakon, nametnut jedino izvana, nego je upisan u čovjekovo srce već od prvog časa stvaranja. Prema tome taj je zakon u skladu s njegovom naravi, odgovara njegovim bitnim zahtjevima, sposoban je dovesti ga do potpunog ostvarenja njega samoga prema cilju koji mu je Bog zacrtao. „Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška, niti je od tebe predaleko…Blizu ti je riječ, u tvojim ustima i u tvome srcu, da je vršiš.“

Ta je Riječ postala neizrecivo bliska čovjeku kad je Vječna Riječ Božja, Sin Božji, postao čovjekom, kad je udario svoj šator među ljudima. On je na najpotpuniji način objavio božansku volju, izražena u zapovijedima, i naučavao je kako je treba savršeno izvršavati.

Evanđelje današnjeg dana predstavlja nam Isusa upravo u razgovoru s jednim zakonoznancem i to o zapovijedi ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu. Taj nije ispitivao Učitelja u želji da nešto nauči, nego „da ga iskuša“ i svoje ispitivanje završava riječima: „Tko je moj bližnji?“ Isus mu ne odgovara nekom definicijom nego pričom o bijedniku koji je upao među razbojnike; ovi ga izraniše i ostaviše polumrtva. Pokraj njega prolaze dvije osobe – jedan svećenik i jedan levit – vide ga i prolaze, ne brinući se za njega. Smilovao mu se neki Samarijanac; taj se zaustavio i pomogao mu. Zaključak je jasan: ne smijemo praviti razlike niti u pogledu vjere niti u pogledu narodnosti. Ne pravimo razlike između prijatelja i neprijatelja, jer svaki čovjek, kojemu je potrebna pomoć, naš je „bližnji“ i njega moramo ljubiti kao samoga sebe. Ali još više: parabola prisiljava zakonoznanca da prizna kako je zakon ispunio – ne čovjek posebno u Zakon upućen, kao što je to bio svećenik i levit – nego Samarijanac, a te su Židovi općenito smatrali nevjernicima i grješnicima. Upravo je Samarijanac postavljen za uzor onome koji se prema farizejskom mentalitetu smatrao pravednim, nepogrješivim vršiteljem Zakona. Isus zakonoznancu govori: „Idi i ti čini tako!“

To znači, da u stvari malo vrijedi savršeno poznavati moral i zakon, diskutirati i filozofirati o njemu, ako čovjek ne zna ispunjavati najosnovnije dužnosti u jasnim i hitnim slučajevima, kao što je onaj opisan u paraboli. Tko ima tvrdo srce, tko je sebičnjak, uvijek će naći tisuću isprika da se izmakne kad treba pomoći bližnjemu, osobito kad to pomaganje donosi neprijatnosti i zahtijeva žrtve.

Drugo čitanje govori o posve drugom predmetu, ono slavi veličanstvo i sjaj Krista Gospodina, njegovo apsolutno gospodstvo nad svim stvorenim „po njemu i za njega“. Opisuje njegovu vlast nad ljudima koje je „izmirio s Bogom“ i koje je otkupio svojom krvlju. Međutim, to se čitanje ne neki način može povezati s današnjim Evanđeljem: Isus, koji je „slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac, prije svakog stvorenja – hoće da ga ljudi prepoznaju, priznaju i ljube u tako poniznoj, skromnoj i vidljivoj slici – kao što je naš bližnji! „Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“(Mt 25,40). To je isto kao da kažemo da kršćanin mora ljubiti bližnjega ne samo kao samoga sebe, nego onako kako je dužan ljubiti svoga Gospodina.

 

Wordpress Themes - Photography WordPress Themes - Newspaper & Magazine WordPress Themes