Rudeš – Zagreb

16. 3. 2017.  –  ČETVRTAK

16. 3. 2017.  –  ČETVRTAK

 

 

„Ono što čovjek voli više od Boga, to sebi čini bogom.“ Sv. Ciprijan (200.-258.)

 

 

 

Lk 16, 19-31

U ono vrijeme reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.«

»Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada, u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’ Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ Kaže mu Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«

Dvije osobe  o kojima je riječ u evanđelju predstavljaju nama dobro poznatu stvarnost. Bogataš –  samodostatan čovjek i Lazar  – osuđen na nadu i čekanje. Lazar o bogatašu misli lijepo. On je ponizan. Ne prigovara on bogatašu to što je on bogat, nego čeka u društvu psa.  Nije sporno bogatstvo ovog bogataša, nego bogatstvo kao svijest u kojem nema mjesta niti osjetljivosti za drugoga.

M O L I T V A:

Ps 1, 1-4.6: Blago čovjeku koji se u Gospodina uzda.

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u Zakonu Gospodnjem,
o Zakonu njegovu misli dan i noć.

On je ko stablo zasađeno
pokraj voda tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.

Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.
Jer Gospodin zna put pravednih,
a propast će put opakih.

PRIJEDLOG ZA ODLUKU DANA:

Svi imamo dobara koja su nam darovana besplatno i iz darežljivosti drugi za Lazare koje ćemo susretati na našem putu. Danas ću učiniti gestu darežljivosti prema nekomu tko u šutnji trpi i čeka.

Don Drago Škarica

Wordpress Themes - Photography WordPress Themes - Newspaper & Magazine WordPress Themes