Rudeš – Zagreb

16. nedjelja kroz godinu (c)

16. nedjelja kroz godinu (c)

ČITANJE KNJIGE POSTANKA (Post 18, 1-10 a)

 

U one dane: Gospodin se ukaza Abrahamu kod hrasta u Mamri dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. Podiže oči, kad gle: tri čovjeka stoje pred njim. Čim ih spazi, potrča im s ulaza šatora u susret. Pade ničice na zemlju pa reče: »Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge! Nek se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpočinite. Donijet ću krišku kruha da se okrijepite prije nego pođete dalje. Ta k svome ste sluzi navratili.« Oni odgovore: »Dobro, učini kako si rekao!«

     Abraham se požuri u šator k Sari pa joj reče: »Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!« Zatim Abraham otrča govedima, uhvati junca, mlada i ugojena, i dade ga momku da brže zgotovi. Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljenog junca pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima pod stablom dok su blagovali.

Zapitaju ga: »Gdje ti je žena Sara?« On odgovori: »Eno je pod šatorom.« Nato će mu: »Dogodine u ovo doba vratit ću se k tebi i tvoja će žena Sara imati sina.«

                                                                                               Riječ Gospodnja.            

PSALAM (Ps 15, 2-4ab.5ab)

 

Gospodine, tko smije prebivati u šatoru tvome?

 

Onaj samo tko živi čestito,

koji čini pravicu,

i istinu iz srca zbori,

i ne kleveće jezikom.

———————————

Koji bližnjem zla ne nanosi

i ne sramoti susjeda svoga;

koji zlikovca prezire,

a poštuje one što se Gospodina boje.

———————————

Koji se zaklinje prijatelju,

a ne krši prisege,

i ne daje novca na lihvu,

i ne prima mita protiv nedužna.

———————————-

 

ČITANJE POSLANICE SVETOGA PAVLA APOSTOLA KOLOŠANIMA (Kol 1, 24-28)

 

Braćo: Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu. Njoj ja postadoh poslužiteljem po rasporedbi Božjoj koja mi je dana za vas da potpuno pronesem riječ Božju – otajstvo pred vjekovima i pred naraštajima skriveno, a sada očitovano svetima njegovim. Njima Bog htjede obznaniti kako li je slavom bogato to otajstvo među poganima: to jest Krist u vama, nada slave! Njega mi navješćujemo, opominjući svakoga čovjeka, poučavajući svakoga čovjeka u svoj mudrosti da bismo svakoga čovjeka doveli do savršenstva u Kristu.                                                                                                                                                    

                                                                                                              Riječ Gospodnja.

 

*********************************************************************************************************

 

ČITANJE SVETOG  EVANĐELJA PO  LUKI (Lk 10, 38-42)

 

U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. ¬Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne ¬mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«                                                                           

                                                                                      Riječ Gospodnja.         

*********************************************************************************************************

 

SAMO JEDNO JE POTREBNO

 

(Razmišljanje uz 16. nedjelju kroz godinu – C)

 

Prebivanje Boga među ljudima i gostoljublje koje ljudi pružaju Bogu – to je predmet prvog čitanja i Evanđelja današnjeg dana.

U prvom je čitanju opisan neobičan susret Gospodina s Abrahamom, i to preko tri tajanstvene osobe, koje su vidljivi nositelji nevidljivog Božjeg veličanstva. Iznimna revnost kojom ih Abraham prima i bogata gozba koju im sprema – pokazuju nam da je sveti patrijarh naslutio da se radi o izvanrednom, božanskom događaju. „Gospodine moj – govori padnuvši ničice na zemlju – ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge!“ Te su riječi mnogo više negoli običan poziv – one su izraz žarke želje da pruži gostoprimstvo Gospodinu, da ga primi pod svoj šator, da ga zadrži uza se. Abraham je ovdje prikazan kao „prijatelj Božji“ (Iz 41,8) koji s Bogom razgovara s najvećim poštovanjem i u isto vrijeme s poniznim pouzdanjem, sa živom željom da mu služi. Pri kraju gozbe Abraham prima obećanje da će dobiti sina usprkos poodmaklim godinama i samog Abrahama i Sare. To je jasan znak nadljudske prirode triju osoba, od kojih jedna govori kako bi se samo Bog izražavao. Jedna je stara kršćanska predaja gledala u tom ukazanju objavu Presvetog Trojstva. Abraham, naime, tu trojicu pozdravlja kao jednu osobu. Kako bilo da bilo – stoji kao sigurno ovo: Gospodin se ukazao Abrahamu kod hrasta Mamre, s Gospodinom je razgovarao. Bog mu se toliko približio da je sjeo za njegov stol.

I Evanđelje današnjeg dana pokazuje nam Boga kako sjedi za čovjekovim stolom, ali sada u posve novoj stvarnosti, jer je Sin Božji postao čovjekom i nastanio se među ljudima. Prizor se odvija u Betaniji, u Martinoj kući, gdje je Isus primljen revnošću jako sličnom Abrahamovoj kad je primao svoje posjetitelje. Kao i on, Marta se žuri da pripremi neki izvanredni obrok. Njena sestra Marija, međutim, ne dijeli te njezine brige.

Ona poput Abrahama više teži za tim da što dulje provede u razgovoru s Bogom. Iskoristila je prigodu da sjedne do Gospodinovih nogu kako bi ga što više slušala. Martina revnost bila je dobra, ona je izraz njene ljubavi. Ali ipak postoji još bolji način kako ćemo primiti Gospodina. Kako se on sam izrazio – taj bolji način izabrala je Marija. I zaista, kad Bog posjećuje čovjeka, onda to iznad svega čini zato da mu donese svoje darove, svoju riječ, te čovjek ne smije vjerovati da je važnije dati se na djelo, negoli slušati Gospodinovu riječ. Uvijek više vrijedi ono što Bog čini i govori ljudima, nego ono što ljudi mogu učiniti za njega. „Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno“. Toliko je potrebno, da bez toga nema spasenja, jer Božja riječ je – riječ vječnoga života, te smo je bezuvjetno dužni slušati. Čovjeka ne spasava mnoštvo djela, nego Božja riječ koju ćemo s ljubavlju slušati i vjerno živjeti. „Marija je uistinu izabrala najbolji dio!“ Taj izbor ne smijemo prepustiti samo kontemplativcima, jer ga mora svaki kršćanin u izvjesnoj mjeri usvojiti: da se ne daje na rad, a da prije nije produbio Gospodinovu riječ u molitvi. Samo će tako biti sposoban živjeti Evanđelje, pa i onda kad je to teško, i kad zahtijeva žrtve.

Sveti Pavao mogao je radosno uskliknuti: „U svom tijelu nadopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu“ (2. čit.). On je do dna razmišljao o Evanđelju križa i produbio Kristovo otajstvo pa je naša snaga da ga oživotvori u sebi.

 

Wordpress Themes - Photography WordPress Themes - Newspaper & Magazine WordPress Themes