Rudeš – Zagreb

18. 3. 2017.  –  SUBOTA

18. 3. 2017.  –  SUBOTA

Lk 15, 1-3.11-32

Ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje.

U ono vrijeme: Okupljahu se oko Isusa svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«

Nato im Isus kaza ovu prispodobu: »Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.«

»Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednog žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.«

»Došavši k sebi reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’«

»Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.«

»A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele. Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje — tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«

 

KOMENTAR:

Svijest grijeha nastaje samo onda kad se čovjek stavi pred Boga i otkrije, s boli u duši, da ga je uvrijedio. Po sebi, dakle, bez Boga nema ni dobra ni zla, već može postojati samo neko opće subjektivno etičko vrednovanje, izloženo dvosmislenosti i kratkovidnosti vlastitog shvaćanja. Odatle, nakon susreta s Bogom, ono prvo iskustvo što ga čovjek osjeti: ja sam grešnik. To je možda i znak da je došlo do istinskog susreta s Bogom. Zato bismo mogli ustvrditi da je pravo iskustvo Boga samo ono koje dovodi do svijesti grijeha. Kod mlađeg sina Očeva radost izvukla je na površinu i svijest o njegovu sinovstvu i svijest o grešnosti.. Ili, drugim riječima, očevo oproštenje «stvorilo» je i sina grešnika. Ovo može izgledati neobično, ali ipak je točno: iskustvo grešnosti ide zajedno s iskustvom sinovstva, jedno se od drugoga ne može odvojiti. Samo onaj koji doživljava da je doista sin, može trpjeti zbog toga što je pogriješio protiv oca, kao što jedino onaj koji se osjeća grešnikom, može doživjeti očev zagrljaj kao oslobođenje. sinovljev povratak na neki način «potreban» ocu da bi on mogao biti takvim, da bi on mogao biti tek tada otac.

Postoji i netko tko tu gozbu ne razumije niti je podnosi. To je stariji brat. I tako se, namjesto da bude sin, pretvara u slugu, roba, toliko jadnog i prestrašenog da nema hrabrosti ni poveseliti se sa svojim prijateljima. A pogotovo nije kadar radovati se očevoj radosti. A kad nije sin, nije ni grešnik: ne osjeća na sebi nikakve krivice, on je besprigovorni sluga ( «nikada nisam prekršio ni jedne zapovijedi…» ), koliko se samo osjeća iznad one budale mlađeg brata koji je protratio baštinu živeći razvratno s bludnicama U njegovom prigovaranju očito je da nije zadovoljan očevom ulogom, očevom podjelom pravde. On bi to znao bolje.

Ni jedan od dvojice nije znao istinito živjeti svoj odnos s ocem. Obojica su ga na neki način odbacila. Bio je potreban dug hod da bi se mlađi sin istinski susreo sa svojim ocem, a što se tiče starijega, ni danas još ne znamo da li je prošao tim putem. Mlađi je sin figura moderne emancipacije od kršćanstva, ali i slika onih koji su iskusili slobodu odlaska od Boga, koji su na koncu izgubili i slobodu i dostojanstvo poklanjajući je drugim «očevima. Obojica se vraćaju Ocu, vraćaju se jer se Otac nije promijenio, vraćaju se jer uvijek znaju da se imaju kamo vratiti i da su ponovno dobrodošli.

 Stariji sin nam može biti slikom nekih iskrivljenih shvaćanja kršćanskoga Boga, slikom onih koji su u Crkvi i smatraju se pravim vjernicima iako njihova vjera nikada nije postala osobna, koji nikad nisu dali pristanak uz Boga unutar svoje duše. Oni nikada, pa barem u glavi, nisu shvatili da se s milosrđem nikada ne može pretjerati.

Osim ova dva sina kroz koje možemo prepoznati ljudske, (ne)vjerničke odnose prema Bogu Ocu, u kojima svatko može pojedinačno ili naizmjenice vidjeti i sliku samoga sebe (oba sina u jednom), postoji još jedan  Sin, onaj koji je ispričao ovu prispodobu, onaj koji je na jedinstven i neponovljiv način pokazao Oca, a to je Isus Krist, jedinorođeni sin Božji. Zato ova prispodoba nije niti prispodoba o izgubljenom sinu, niti o starijem sinu, nego o Isusu koji ima stvarno iskustvo Oca.

M O L I T V A:

Bože Oče, u svom milosrđu vrati mi dostojanstvo sinovstva da mogu živjeti i uživati u ljepoti iskrenog odnosa prema Tebi i radovati se obraćenju svakog čovjeka.

PRIJEDLOG ZA ODLUKU DANA:

Danas ću razmisliti u kojim situacijama svog duhovnog života sam mlađi sin a u kojim se ponašam kao stariji sin. Razmisli, možda oba sina žive u tebi. Ako si više mlađi sin, ne zaboravi da te Otac čeka! Ako si stariji, razmisli gdje si izgubio Oca!

Don Drago Škarica

Wordpress Themes - Photography WordPress Themes - Newspaper & Magazine WordPress Themes