Rudeš – Zagreb

19. 3. 2017.  –  NEDJELJA

19. 3. 2017.  –  NEDJELJA

Iv 4, 5-11  Izvor vode koja struji u život vječni.

Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.

Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: “Daj mi piti!” Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?”

Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.” Odvrati mu žena: “Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?”

Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.” Kaže mu žena: “Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.”

Bog se čudnovato služi situacijama, osobama, činjenicama događajima da bi susreo čovjeka i pokazao mu svoju ljubav.

Velika je opasnost misliti da smo mi oni koji uspijevamo tražiti i naći Boga, ne zaboravimo, nitko se nije uspeo do njega nego on sišao k nama.

Susret s Bogom je uvijek dar kojeg on daje. Bog je onaj koji se čovjeku približava u najčudnijim situacijama. Možda je i ova Korizma za nekoga «čudna situacija» kojom se Bog želi poslužiti da se dogodi susret. I ovaj susret potvrđuje Božju inicijativu i to u vrijeme kad se Samarijanka najmanje nadala.

Jedan od čudnih susreta  koje je Bog htio bio je susret Isusa i ove Samarijanke kod zdenca.

Isus nije jurio za ljudima tražeći da se skupljaju u sinagogu ili hram. Govorio je kako nije došao onima koji su zdravi i pravedni, dakle ne onima koji su samodostatni, kojima ne treba nitko, nego je došao grešnima, bolesnima, siromašnima, isključenima, izgubljenima, opsjednutima vlastitim zlom, neizlječivima za ljude, potrebitima ljubavi, patnicima u najširem smislu. One ljude koji se smatraju grešnicima, koji u svome svakodnevnom životu osjećaju vlastitu manjkavost, svoje zlo i grijeh prema Bogu i bližnjima, ili čak kada nisu ništa krivi za zlo što ih je snašlo, a toliko žele nešto bolje, ljudskije, te ljude Isus ozdravlja, pomaže im da se izvuku iz svoje smrtonosne situacije, oslobađa ih.

Površnim  promatranjem Isusovih susreta s ljudima grešnicima može se činiti da je Isus svoje viđenje čovjeka temeljio na čovjekovu zlu i grijehu, kukanju i nesreći, takvo shvaćane neki zastupaju i propovijedaju. No Isus je, za razliku od mnogih religioznih vođa, a i od svoga preteče, bio veliki ljubitelj ljudske radosti, ljudskih susreta i gozba. Svugdje gdje su ga ljudi pozivali, odnosno gdje su se nalazili ljudi u svojim veseljima i nevoljama, osim u kovačnice zla i ljudskoga koristoljublja, Isus je išao.

 U kršćanskoj istini da je Isus bio u svemu čovjek, osim u grijehu, nije naglasak na činjenice da je grijeh osnovna ljudska oznaka, nego da je sinovski odnos  s Bogom temeljna oznaka čovjeka.

M O L I T V A:

Gospodine, daj nam te žive vode da oživi i izbistri naš život!

PRIJEDLOG ZA ODLUKU DANA:

Razmisli danas: Koje bi pitanje Isus tebi postavio? Što je ono što bi te najviše zasmetalo kad bi Isus od tebe zatražio? Što je ili gdje je u tvom životu „bunar“ (zdenac) gdje bi te Isus mogao susresti?

Don Drago Škarica

Wordpress Themes - Photography WordPress Themes - Newspaper & Magazine WordPress Themes