Rudeš – Zagreb

19. nedjelja kroz godinu (c)

19. nedjelja kroz godinu (c)

ČITANJE KNJIGE MUDROSTI (Mudr 18, 6-9)

 

Noć oslobođenja bijaše unaprijed najavljena ocima našim da bi jasno znali kakvim su prisegama povjerovali, i da budu dobre volje. Tako je tvoj narod očekivao spas pravednika i propast neprijatelja. Jer čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas, pozvavši nas k sebi. Tada su pobožna djeca pravednika žrtve tajno prinijela i složno postavila zakon božanstven da sveti tvoji jednako snose i dobra i pogibelji. I tad su zapjevali svete pjesme otaca.                                                                                                

                                              Riječ Gospodnja.            

 

PSALAM (Ps 33, 1.12.18-20.22)

 

Blago narodu koji Gospodin odabra sebi za baštinu!

 

Pravednici, Gospodinu kličite!

Hvaliti ga pristoji se čestitima.

Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,

narodu koji on odabra sebi za baštinu!

———————————

Evo, oko je Gospodnje

nad onima koji ga se boje,

nad onima koji se uzdaju

u milost njegovu:

da im od smrti život spasi,

da ih hrani u danima gladi.

———————————

Naša se duša Gospodinu nada,

on je pomoć i zaštita naša.

Neka dobrota tvoja, Gospodine,

bude nad nama

kao što se u tebe uzdamo!

———————————-

*********************************************************************************************************

 

ČITANJE POSLANICE HEBREJIMA (Heb 11, 1-2.8-19)

 

Braćo: Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. Zbog nje stari primiše svjedočanstvo. Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, jer iščekivaše onaj utemeljeni grad kojemu je graditelj i tvorac Bog.

     Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj. U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanjâ, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! – uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.    

              Riječ Gospodnja.                                                                                                                            

 

 

ČITANJE SVETOG  EVANĐELJA PO LUKI (Lk 12, 32-48)

 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

“Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo.” “Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.” “Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!” “A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.” Nato će Petar: “Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?” Reče Gospodin: “Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe, nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.” “No rekne li taj sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.” “I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.” »Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima! A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.«                                                                          

                                                                                                                                            Riječ Gospodnja.         

*********************************************************************************************************

 

NAŠA SE DUŠA GOSPODINU NADA

 

(Razmišljanje uz 19. nedjelju kroz godinu – C)

 

Život vjere u očekivanju nebeske domovine može se smatrati osnovnim sadržajem Liturgije ovog dana. Poticaji za to uzeti su iz Knjige Mudrosti u prvom čitanju, gdje se spominje noć oslobođenja izabranog naroda: „Noć ona bijaše unaprijed najavljena ocima našim, da bi jasno znali kakvim su prisegama vjerovali“. Bila je to noć tuge i uništenja za Egipćane, koji su gledali kako umiru njihovi prvorođenci, jer su odbili riječ Božju koju im je navijestio Mojsije. To je bila noć radosti i oslobođenja za Židove: oni su vjerovali u Božja obećanja, bili su pošteđeni, a zatim su započeli oslobodilački hod prema pustinji gdje ih je čekao Bog da sklopi s njima savez. Prisutnost ili manjak vjerovanja odlučuje o sudbini tih dvaju naroda. Propast je stigla one koji nisu vjerovali, a spasenje je dano onima koji su vjerovali. Čitava povijest židovskog naroda, koji je Bog izabrao kao „svoj“ narod, izatkana je nitima vjere.

Ista se misao o vjeri nastavlja u drugom čitanju iz poslanice Hebrejima: „Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, osvjedočenje o zbiljnostima koji ne vidimo“. Sveti Pavao osobito snažno ocrtava velik lik Abrahama, oca svih vjernika. Čitav život tog patrijarha nosi njegova silna vjera. Vjerom Abraham posluša Boga, ostavlja svoju zemlju i upućuje se prema cilju koji mu nije točno naznačen. Vjerom ojačan nadao se da će unatoč svojim poodmaklim godinama dobiti sina, iako je i Sara već stara. Po vjeri ne oklijeva da na Božju zapovijed žrtvuje Izaka, svog jedinca, po kojem se nadao zadobiti potomstvo koje mu je Bog obećao. Abraham vjeruje protiv svake očevidnosti i svake nade, „uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti“. Njegovo držanje jasno pokazuje da je „vjera već neko imanje onoga čemu se nadamo i osvjedočenje o zbiljnostima kojih ne vidimo“. U toj nepokolebljivoj vjeri očekuje da se ispune Božja obećanja čak i onda kad se gasi i posljednja iskra nade. On čeka bez kolebanja, jer se ne nada zemaljskim vrednotama, nego „iščekivaše onaj utemeljeni grad kojemu je graditelj i tvorac Bog“.

I Evanđelje današnjeg dana poziva na iščekivanje: „I vi budite pripravni“ – pripravni u vjeri i nadi u očekivanju dana Gospodnjega, nebeskoga Grada. Današnji odlomak iz Lukina Evanđelja počinje obećanjem koje izražava više nego očinsku nježnost: „Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo“. Iako su Isusovi učenici malobrojni i raspršeni usred nevjernog svijeta, oni se ne trebaju bojati: Otac ih je postavio za baštinike Kraljevstva, na Oca se oslanja njihova sigurnost da će to Kraljevstvo jednog dana zadobiti. Ali zato se poput Abrahama moraju odreći zemaljskih sigurnosti i prihvatiti život u siromaštvu, odreknuću, iskorijenjenosti, posvema usmjereni prema istinskom blagu koje nije na zemlji nego na nebesima. Stoga se neće pretjerano brinuti i mučiti za prolazne stvari, nego će nastojati oko njih „bokova opasanih i s upaljenim svjetiljkama…slični ljudima što čekaju svog gospodara…da mu odmah otvore čim stigne i pokuca“.

Zatim slijedi usporedba o vjernom upravitelju. Njome Isus hoće naglasiti tešku odgovornost onih koji se moraju brinuti za braću. Jao njima ako očekujući gospodara pomisle „Okasnit će gospodar moj“, pa hoće iskoristiti svoj položaj na štetu onih koji su im povjereni. Ako se iščekivanje Gospodara i odulji, ne može to biti izlika za nemar ili neumjerenost.

Kad će Gospodin doći? Kada i kako ćemo biti uvedeni u njegovo vječno Kraljevstvo? To je Božja tajna. I kršćani, poput Abrahama, moraju čekati u vjeri i nadi a da ne znaju ni kada ni kako će se ispuniti Božja obećanja.

Wordpress Themes - Photography WordPress Themes - Newspaper & Magazine WordPress Themes