Rudeš – Zagreb

20. nedjelja kroz godinu (c)

20. nedjelja kroz godinu (c)

ČITANJE KNJIGE PROROKA JEREMIJE (Jr  38, 4-6.8-10)

 

U one dane: Dostojanstvenici rekoše kralju: »Jeremiju valja ubiti: on zaista obeshrabruje ratnike koji su još ostali u ovome gradu i sav narod kad takve riječi pred njima govori. Pa taj čovjek ne traži dobrobit ovoga naroda, nego njegovu propast.« A kralj Sidkija odgovori: »Eto, on je u vašim rukama, jer kralj ionako više nema nikakve vlasti nad vama.« Tada pograbiše Jeremiju i baciše ga u zdenac kraljeva sina Malkije, što bijaše u tamničkom dvorištu, i spustiše ga na užetima. Ali u zdencu ne bijaše vode, već samo glib, tako da Jeremija propade u glib. Tada Ebed-Melek izađe iz kraljevskog dvora te ovako reče kralju: »Gospodaru, kralju moj, zlo čine ovi ljudi kad tako postupaju s prorokom Jeremijom: bacili su ga u zdenac, gdje će od gladi umrijeti, jer više nema kruha u gradu.« Nato kralj zapovjedi Kušitu Ebed-Meleku: »Povedi trojicu ljudi te izvuci proroka Jeremiju iz zdenca dok nije umro.«                                                                                                

                                                                                                                                               Riječ Gospodnja.            

PSALAM (Ps 40, 2-4.18)

 

Gospodine, u pomoć mi pohitaj!

 

Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim

i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.

Izvuče me iz jame propasti,

iz blata kalnoga;

noge mi stavi na hridinu,

korake moje ukrijepi.

———————————

U usta mi stavi pjesmu novu,

slavopoj Bogu našemu.

Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti,

i uzdanje će svoje staviti u Gospodina.

———————————

Bijedan sam ja i nevoljan,

al’ Gospodin se brine za me.

Ti si pomoć moja i moj spasitelj;

o Bože moj, ne kasni!

———————————-

*********************************************************************************************************

 

ČITANJE POSLANICE HEBREJIMA (Heb 12, 1-4)

 

Braćo: I mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! Uprimo pogled u početnika i dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom. Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha.

                                                                                                    Riječ Gospodnja.                                                                                                                            

ČITANJE SVETOG  EVANĐELJA PO LUKI (Lk 12, 49-53)

 

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši! Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.«                                                                          

                                                                                                                                            Riječ Gospodnja.         

*********************************************************************************************************

 

U BORBI PROTIV GRIJEHA10

 

(Razmišljanje uz 20. nedjelju kroz godinu – C)

 

Kad čovjek ozbiljno shvati služenje Bogu, onda mu ono ne donosi udoban i miran život, jer ga često izlaže opasnosti, borbi, progonstvima. Tim se mislima bavi Liturgija ove nedjelje, a ocrtavaju se već u prvom čitanju iz proroka Jeremije.

Jeremija je propovijedao ne obazirući se ni na koga, pa su stoga ljudi govorili da je on „čovjek koji se svađa i prepire sa svom zemljom“(Jr 15, 10). Da ga se vojni starješine riješe, optužiše ga kod kralja da obeshrabruje ratnike. Kad im ga je kralj predao u ruke, oni ga baciše u zdenac u kojem ne bijaše vode već samo glib tako „da Jeremija propade u glib“. Tu bi Jeremija bio i poginuo da mu Bog nije pomogao pomoću jednog neznanca koji je uspio od kralja izmamiti dopuštenje da ga izvadi iz tog opasnog mjesta gdje mu je prijetila smrt. Psalam poslije prvog čitanja dobro izražava to Jeremijino stanje: „Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj. Izvuče me iz jame propasti, iz blata kalnoga“ (Ps 40).

U drugom čitanju sveti Pavao najprije razlaže o neustrašivu ispovijedanju vjere starih patrijarha i proroka, a zatim potiče kršćane neka ih nasljeduju: “Postojano trčimo u borbu koja je pred nama! Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa“. Iz Starog zavjeta apostol prenosi kršćanina do Isusa, jer su i najveći likovi starine, pa i Jeremija, tek blijede slike Isusa. On je božanski uzor prema kojem vjernik mora težiti, jer predvodi u borbi za Božje kraljevstvo. Da izvrši Božju volju, on „podnese križ, prezrevši sramotu“. Vjernik svoju vjeru temelji na njemu, koji je početnik vjere, uzrok, potpora, pa se zato ne treba bojati nego mora ustrajati i odupirati se do krvi u borbi protiv grijeha i protiv svega onoga što ga može pokolebati u potpunoj vjernosti Bogu.

U današnjem Evanđelju Isus nam govori: „Oganj dođoh baciti na zemlju…Mislite da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje“.

Isus, koji je mirotvorce proglasio blaženima i apostolima ostavio svoj mir kao baštinu, u današnjem Evanđelju otvoreno izjavljuje da nije došao donijeti zemlji mir nego razdjeljenje. Ovaj nas izraz može u prvi čas zbuniti, ali se on niti protivi ni poništava druge Isusove izričaje. On, štoviše, naglašava da unutarnji mir kao znak usklađenosti čovjeka s Bogom i kao prianjanje uz Božju volju, ne oslobađa od borbe, od suprotstavljanja svemu onome što se u našoj nutrini – strasti, napasti, grijesi – ili u našoj sredini protivi Božjoj volji, slabi vjeru i sprečava u služenju Gospodinu. Tada se i najmiroljubiviji kršćanin mora neustrašivo i odvažno boriti, da se ne boji opasnosti, ni progona, prema Jeremijinu primjeru, a još više ugledajući se u Isusa, koji se borio protiv grijeha sve do krvi i sramote križa. Ali da ta borba bude zakonita i sveta, u nju se ne smije uvući nikakva ljudska ni osobna pobuda ili cilj. Tu borbu smije pokrenuti samo onaj oganj ljubavi koji je Isus došao baciti na zemlju s jednim ciljem da svuda plamti na slavu Oca i na spasenje ljudi. Po tom ognju ljubavi Isus je žarko želio krst u krvi svoje muke. Po tome ognju ljubavi kršćanin mora biti pripravan da se odupre i najmilijoj osobi, da se od nje i odijeli ako ga ona sprečava u ispovijedanju vjere, u ostvarenju zvanja, u vršenju Božje volje. To su gorka „razdjeljenja“ koja su veoma mučan križ, ali ona su, poput Isusova križa, određena za spasenje onih istih koje iz ljubavi prema njemu napuštamo.

Wordpress Themes - Photography WordPress Themes - Newspaper & Magazine WordPress Themes