Rudeš – Zagreb

26. 3. 2017.  –  NEDJELJA

26. 3. 2017.  –  NEDJELJA

Iv 9, 1-10 – Ode, umije se pa se vrati gledajući.

Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.« To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« – što znači »Poslanik.« Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!« Nato ga upitaše: »Kako su ti se otvorile oči?« On odgovori: »Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: ‘Idi u Siloam i operi se.’ Odoh dakle, oprah se i progledah.«

Po drugi put Isus ozdravlja u subotu, u dan u kojem je bilo zabranjeno liječiti bolesne, čak i posjetiti ih. Subota – znamo – bijaše najvažnija zapovijed koju je i sâm Bog obdržavao.

Naviknuti uvijek suditi sve i svakoga držeći zakon u ruci koji je jedini kriterij za donošenje presude, „Nato neki između farizeja rekoše: taj čovjek“ – odnosno Isus –  „nije od Boga jer ne pazi na subotu“. Za farizeje, jedini kriterij prosuđivanja je obdržavanje zakona a ne dobro čovjeka. Za Isusa, pak, kriterij prosuđivanja je dobro čovjeka. Tko sudi na temelju zakona ili doktrine – jasno je da smatra kako Isus ne dolazi od Boga. Drugi se, pak, pitahu kako je moguće da jedan grešnik čini takva znamenja.

Sljepoća bijaše smatrana jednim prokletstvom..

M O L I T V A:

Molitva slijepca

Ako postoji modrina neba, nije u meni,
ni daljine nedogledne,
ni ljudi ni ptice nisu u meni.

Osjećam ih slutnjom.

Ako postoji kiša, nije u meni, osim suza u očima.

Ako postoji ljubav ja je ne vidim, ako se u riječ i djelo ne pretoči.

Ako postoji prostor oko mene, moj je tamom omeđen.

Ni pjesma nije u meni,
čujem je u tuđem pjevu
nabujalu mirisom polja,
neba i tuge pradjedovske.

Ni vjetar nije u meni,
ni sunce u mojim mrtvim očima.

“Da progledam,”
vapio sam svim u sebi,
“da progledam!”

“Progledaj!” reče,
a onda se beskrajna zemlja s dalekim nebom
naselila u mojim očima.

 vlč. Slavko Vranjković

PRIJEDLOG ZA ODLUKU DANA:

Danas ću, zahvalan što imam oči i vidim, sve gledati sa zahvalnošću i uživati što mi je Bog dao ljepotu vida.

Don Drago Škarica

Wordpress Themes - Photography WordPress Themes - Newspaper & Magazine WordPress Themes