Rudeš – Zagreb

3. 4. 2017.  –  PONEDJELJAK

3. 4. 2017.  –  PONEDJELJAK

Iv 8, 1-11 – Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.

U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.

Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam — i žena koja stajaše na sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«

I ovoj temi dajmo malo više prostora:

Ovdje se vidi Božja pravednost i praštanje. Bog opet ima drugo mjerilo za čovjeka nego čovjek za drugog čovjeka.

Farizeji i pismoznanci: tumači i stvaratelji zakona, u čijim je rukama sva presuda drugih, kako bi iskušali Isusa postavili mu zamku za osudu, iznenada dovode na isti trg ženu koja je uhvaćena u preljubu. Njihov je cilj bio samo jedan: vidjeti što će Isus reći na Mojsijev zakon koji je propisivao da se muškarac i žena nađeni u preljubu kamenuju. Ako Isus kaže da je oslobode onda je protiv Mojsija i njegovog zakona i ne bi se smio pozivati na njega, a to bi značilo da on nije Mesija kojeg čekaju. Ako kaže da ju treba kamenovati onda će izgubiti ugled i privlačnost grešnika koji su se rado oko njega okupljali. No oni su već u svom postupku prekršili Mojsijev zakon jer u  knjizi Levitskog zakonika piše doslovno ovako: «Čovjek koji počini preljub sa ženom svoga susjeda, neka se kazni smrću, i preljubnik i preljubnica». Zatim u knjizi Ponovljenog zakona: «Ako se koji čovjek zateče gdje leži sa ženom udatom za drugoga, neka oboje – i čovjek koji je ležao sa ženom i sama žena – budu smaknuti. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz Izraela…»

A ovi umišljeni pravednici dovode Isusu samo ženu, time ne samo da krše propisani zakon nego se pokazuju kao kukavni čuvari muške pravednosti i nedužnosti. Izopačeni farizejski duh davno je već muškarca oslobodio od svake krivnje, a svu kaznu svalio na ženu.

Isus ne nasjeda na njihovu zamku, smireno se saginje i crtajući po pijesku čeka. On zapravo tom gestom želi da oni sami donesu odluku i daje im priliku da se i sami zamisle nad svojom podlošću, ne bi li shvatili kako čovjek ne mora ostati trajni zarobljenik svoje prošlosti i kako je moguće svaki grijeh nadvladati.

No na njihovo uporno inzistiranje da se izjasni (što je smiješno, jer zašto bi zakonodavna vlast pitala pojedinca o konačnoj zakonskoj presudi). Kad je Isus vidio da oni sami nemaju hrabrosti donijeti svoju odluku, sam ih dovodi pred izbor govoreći: hajde, ako je tko bolji od ove žene neka je kamenuje. I događa se da onaj koji je bez grijeha – Isus, on šuti oborena pogleda i ostaje uz onoga koga su optužili, ostali su svi otišli. Ja vjerujem da su oni otišli jer nisu bili spremni čuti ono što je Isus rekao ovoj ženi: oni nisu bili spremni na promjenu života, na obraćenje. Lakše je uteći nego se suočiti sa svojim životom i promijeniti se.

Optužujući druge želi se izbjeći osuda samog sebe. Eto to je ono na što Isus nije htio nasjesti, zato im ruši lažnu sigurnost zajamčenu zakonom i legalizmom.

2. DIO:

Ono što mi mislimo da znamo, a to je dijeliti pravdu po djelima, po činima, pa osuditi i reći pravorijek nad čovjekom.

Za Isusa je konkretna osoba važnija od općih principa. On vidi samo osobu, svaku u njegovoj konkretnoj prošlosti i sadašnjosti, njegovoj krhkosti, nadi, strahovima… . Za Isusa je čovjek čovjek a grijeh je grijeh. Grijehu treba pronaći korijen, iščupati ga tako da se ne naudi čovjeku. Ne bacati kamenje, nego uklanjati uzroke.

Stav milosrđa i praštanja Isus na poseban način pokazuje prema ženama: sjetimo se Magdalene, Samarijanke, danas ove grešnice. Drugi su ga čudno gledali zbog toga. No Isus ima razloga za to. On ženi želi vratiti njezino dostojanstvo i ulogu koju joj je Bog dao. Na poseban način je osjetljiv na njezinu podređenost jer je znao da žena nije bila nikada ljubljena nego podređena muškarcu. Žena je žudila za ljubavlju a muškarac je htio njezinu podređenost. Isus je prvi pravi promicatelj dostojanstva žene, ali u pravom smislu riječi. Stoga svatko tko bi se danas zalagao i borio za puno dostojanstvo i ravnopravnost žene, neka zna da nije prvi, nego mu je Isus  preteča.

Vremena su se promijenila: danas nema više opasnosti da netko ženu preljubnicu dovede na trg i pred javnošću je kamenuju. Čini se da bi prije doveli na javni trg muža ili ženu koji se usude živjeti i govoriti javno o svojoj vjernosti. Uostalom danas se više i ne koristi izraz preljuba, danas se kaže: odnos, avantura, štorija, iskustvo… itd. Mislim da neću biti preoštar ako izrazim bojazan da je na je sve više na pomolu mentalitet koji stvara javno mišljenje da preljub nije problem, da je on čak znak nečeg što se zove dokazivanje … 

Da, netko će reći da ni Isus nije osudio ovu preljubnicu. I nije je osudio: ali joj nije ni rekao: «čuj, idi, i drugi puta pazi da te opet ne uhvate u preljubu». Rekao joj je: ni ja te ne osuđujem, idi i ne griješi više! Preljub ostaje grijeh koji otuđuje čovjeka ne samo od muža ili žene nego i od samog sebe. Dakle, nema tu ni minimalnog opravdanja grijeha.  Bog osuđuje grijeh ali vraća dostojanstvo i slobodu novog života čovjeku. Bog doista neće smrti grešnikove, nego da se svaki spasi, to znači da se obrati i živi slobodno dalje. No pravda Božja je u tome: nikad neće reći grijehu da nije grijeh, ali to je tolika pravda da nadilazi grijeh. Jer inače tko će opstati? Božja pravda nadilazi grijeh u tome smislu da se grešnik mora spasiti. A to se svodi na ovo: bit će spašen ako za njega ima praštanja. Zato ono: idi i ne griješi više, znači budi spašen, idi naprijed, pokušaj, pamet promijeni; zlo koje je učinjeno nije dobro, ali važniji si ti… .

Jedino Bog može ukloniti grijeh iz svijeta. Cijela ljudska povijest je borba protiv grijeha. Bog sam predvodi tu borbu, nizom pokušaja da izvuče čovjeka iz grijeha, koji nije samo izvanjski prekršaj, nego težnja čovjekova da sam, mimo Boga, pronađe sreću, to je krivi iskorak i početak lutanja. Grijeh je zapravo ne htjeti sreću s Bogom, ne imati povjerenja u Boga. Grijeh umanjuje čovjekov duhovni imunitet te on postaje ranjiv, anemičan, podložan svim drugim oblicima ugroženosti. Povratak Bogu jedini je pravi lijek. U susretu s Bogom događa se povratak čovjeka samom sebi, i povratak izvoru od kojega se udaljio. Na taj povratak poziva Bog čovjeka.

Znajmo: zadnje mjerilo ili ono na čemu se odvaguje svaki od nas jest susret s Bogom. Susret s Onim koji zla učinio nije, koji nikoga presudio, ili da tako kažemo, izbacio nije, a sve ljudsko zlo na svojim je leđima ponio kao udarac na sebe, krivo optužen i raspet.

Ovo sve govorim samo iz razloga da uočimo dobro  i da se dobro pogledamo, da uočimo kojim i kakvim pogledom nas Bog gleda, pa ćemo tako osjetiti potrebu doći upravo njemu tražiti oproštenje za sebe a ne osudu za druge. I to je čovjekovo obraćenje.

PRIJEDLOG ZA RAZMIŠLJANJE:

A sada da završimo, zaboravimo sve i sve ove iz evanđelja i u sebi poslušajmo ovu rečenicu kao da ju je Isus svakom od nas osobno izrekao: „ne osuđujem te ni ja, idi i ne griješi više“.

 Don Drago Škarica

Wordpress Themes - Photography WordPress Themes - Newspaper & Magazine WordPress Themes