Rudeš – Zagreb

4. 4. 2017.  –  UTORAK

4. 4. 2017.  –  UTORAK

Iv 8, 21-30  

Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete spoznati da Ja jesam.

U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći.«

Židovi se na to stanu pitati: »Da se možda ne kani ubiti kad govori: ‘Kamo ja odlazim, vi ne možete doći?’« A Isus nastavi: »Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta. Stoga vam i rekoh: ‘Umrijet ćete u grijesima svojim.’ Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.«

Nato mu oni rekoše: »A tko si ti?« Odvrati Isus: »Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je,

i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu.«

Ne shvatiše da im govori o Ocu. Isus im reče: »Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac. Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo.« Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega.

Na kraju Isusovog zemaljskog života jedni se obraćaju, počinju vjerovati, dok drugi ostaju u svojoj okorjelosti. Čovjeku je bliže ono što mu pruža svijet, a Isus govori o nečemu što nije od ovoga svijeta. Dolazi do nesporazuma i napetosti između Isusa i farizeja.  Kako može reći da nije s ovoga svijeta, kad ga svi poznaju, znaju odakle dolazi. A Isus nam neprestano svraća pozornost na svoje uzajamno jedinstvo s Ocem.

Činiti uvijek ono što je Gospodinu Bogu milo! Ako je naše razmišljanje više ljudsko nego Božje, više odozdo nego odozgo, u stanju smo čak prigovarati Bogu zbog slobode kojom nas je obdario. Ugodno je biti zarobljen, sva se odgovornost svaljuje na utamničenika.

M O L I T V A:

Ps 102,2-6

Gospodine, usliši molitvu moju,
i vapaj moj k tebi da dođe!
Nemoj sakrivati lice od mene
u dan moje nevolje!
Prigni k meni uho svoje:
kad te prizovem, brzo me usliši!
Jer moji dani nestaju poput dima,
a moje kosti gore kao oganj.
Srce mi se suši kao pokošena trava
i kruh svoj zaboravljam jesti.
Od snažnih jecaja mojih
kosti mi uz kožu prionuše.

PRIJEDLOG ZA RAZMIŠLJANJE:

Ne želimo ni ove Korizme ostati u svojim grijesima, već želimo od Raspetoga primiti svekoliko ozdravljenje, izbavljenje od svega što donosi smrt!

Don Drago Škarica

Wordpress Themes - Photography WordPress Themes - Newspaper & Magazine WordPress Themes