Rudeš – Zagreb

Općenito o ministrantskoj službi i ministrantima

Općenito o ministrantskoj službi i ministrantima

Ministranti su poglavito važni iz pastoralnih razloga. Neke su zadaće u izravnoj vezi sa zajednicom, neke su samostojne i specifične (služba križonoše ili svjećonoše u procesijama) a neke su na službu svećeniku (pranje ruku poslije pripremanja darova ili držanje liturgijske knjige) ili puku (kađenje i prenošenje geste pružanja mira).

Od starine je poznat običaj nošenja križa tijekom euharistijskih ili pokorničkih procesija. I papa i biskupi, kada su uzlazili u Božji dom, pred sobom su imali križ. Zadaća nošenja križa pripada ministrantu/poslužitelju nazvanu križonoša, koga prate dvojica svjećonoša. U nekim obredima koji uključuju procesiju, kao što je sprovodni, križonoša je neizostavan.
Slična zadaća poput one koju ima križonoša pripada svjećonošama. U starini se svijeće stavljalo na oltar ili pokraj njega, nakon što je ulazna procesija ušla u prezbiterij, a iznosile su se procesijski nakon završnoga blagoslova. Svjećonoše su prisutni i tijekom evanđeoskoga navještaja, stojeći pokraj ambona kada se naviješta Evanđelje. Svjećonoše su prisutni u svakoj, osobito u euharistijskoj procesiji. Ministranti su i kadioničari; nose kadionicu i lađicu s tamjanom.
Nakon molitve vjernika oni na oltar donose: tjelesnik, kalež, misal, te stalak za njega i ciborij. Ministranti pomažu pri primanju darova za euharistijsko slavlje, koje vjernici donose na oltar. Njihova je briga pranje ruku predsjedatelja, kao i vraćanje liturgijskoga posuđa na pomoćni liturgijski stolić.
U mnoštvu službi koje vrše poslužitelji, ministranti, jedna od najčujnijih svakako je u povezanosti s uporabom zvonca tijekom sv. mise. Zvono uvijek upućuje na epifanijski, objaviteljski događaj: zvona zovu na liturgijsko slavlje ili na privatnu molitvu. Ona pomažu stvoriti ozračje kršćanskog slavlja i osebujne radosti prepune sabranosti. Važan je i trenutak pretvorbe darova kruha i vina u Kristovo Tijelo i Krv, što je učinjeno zvukom zvona, a njemu su se dodavali i drugi akustički znakovi, koji su obilježavali najvažnije trenutke u euharistiji.

Mjesto ministranta može se vidjeti i u gesti pružanja mira. Budući da u liturgijskim knjigama postoje jasne naznake da svećenik pruža mir đakonu i poslužitelju, a o vjernicima se obično ne govori, simbolički bi bilo veoma znakovito da poslužitelji «nose mir» iz prezbiterija među vjernike. To bolje očituje činjenicu da je mir dar koji svoje izvorište ima na oltaru, tj. u Kristovoj spasonosnoj žrtvi.
Posebna odjeća odražava onaj dio liturgije koje se tiče javnosti službe, a njoj je bitni dio i izvanjska prepoznatljivost. Sastoji se od albe i pojasa, jer je to temeljna odjeća svih službi.
Pod pojmom «ministranti» redovito se podrazumijevaju djeca i adolescenti, ali ta služba nipošto ne isključuje odrasle. Zato Crkva očekuje od svakoga vjernika da bude raspoložen preuzeti neku ulogu u liturgijskome slavlju, osim one koja je osnovna – biti dionikom zajednice koja slavi.
Ministranti župe svete Ane od prvog do osmog razreda(dvadesetak) imaju svoje sastanke subotom u 9,00 sati. Njih vodi don Vjekoslav Kanić, župni vikar. Na sastancima se ministrante upućuje u službu ministriranja, održi kratka zanimljiva kateheza, učini raspored ministriranja, a nakon toga sljedi športsko-rekreativni program koji se sastoji u igranju malog nogometa, a u vrijeme kišnog razdoblja u dvorani je stolni nogomet, stolni tenis, igre memorije i čovječje ne ljuti se.

Starije ministrante tj. srednjoškolce i studente(njih petnaestak) vodi don Mladen Delić, župnik, koji imaju svoje susrete prema dogovoru u prikladno vrijeme. Oni najčešće ministriraju kod tzv. omladinske mise u 12,00, a prema potrebi i osobnom nadahnuću i u druga vremena.

Wordpress Themes - Photography WordPress Themes - Newspaper & Magazine WordPress Themes