Rudeš – Zagreb

Dobivanje oprosta od vremenite kazne u godini milosrđa

Dobivanje oprosta od vremenite kazne u godini milosrđa

Vrata milosrđa: ulazak i izlazak

Svečani ulazak vjernika u katedrale, svetišta i crkve u slavljima izvanrednoga jubileja milosrđa prigoda je za ponovni susret s Bogom i njegovim milosrđem. On koji je bogat milosrđem, radosno prima svakoga tko mu se vrati, tko mu pristupi i iz dna srca zaželi ljepotu njegova očinskoga zagrljaja i blizine. Vjerujem da će jubilejska slavlja pobuditi mnoge odluke o povratku Ocu i ulasku u njegov dom. No, iskustvo njegove blizine ne lišava nas hrabrosti izlaska i odgovornosti poslanja koje je povjereno svakomu kršćaninu.

Evanđeoska prispodoba o milosrdnome ocu (Lk 15, 11-32), može biti razmatrana i u slici vrata Očeva milosrđa. Sva dramatika odlaska i povratka mlađega sina vraća pogled na vrata: on odlazi preko praga, napušta očev dom, a na kraju žudi za njim, ali se osjeća nedostojnim ući u slobodu i radost koju je imao kod Oca. Stariji sin, zatečen očevim milosrđem, ostaje na pragu. Nema hrabrosti ući u gozbenu dvoranu. Ostao je uvijek ‘na pragu’: nije imao hrabrosti izaći iz redovitosti života. Sve je podvrgnuo ustaljenosti koja se prometnula u beživotnost. Stariji je sin »u svome svijetu«, u svojim brigama, ali u osnovi ne zna živjeti. Kada se postane robovima vlastitih pravila, pa bila ona i sveta, više se ne zna živjeti, gubi se veza sa životom.  Stariji sin ni Očevu ljubav nije doživljavao kao dar, smjestio ju je u okvir dužnosti te nije vidio ništa što bi bilo povrh redovitosti; nije imao smjelosti istupiti i očitovati ljubav, nužnu da bi ‘izgubljeni brat’ bio ponovno nađen, primljen u očev dom. Očev ‘istup’ očituje kako ljubav ‘izlazi’, napušta prag i traži izgubljene. Stoga je stariji sin, koji ostaje na pragu, nerijetko vjerna slika ‘ukućana’ Crkve. S tim mislima papa Franjo često poziva na hrabrost zaCrkvu koja izlazi.

Jubilej znači velika vrata Božjeg milosrđa, ali i mala vrata naših crkava koja su otvorena da Gospodin može ući – odnosno, mnogo puta, da može izaći – kada je zatočenik naših struktura, naše sebičnosti i tolikih drugih stvari. Gospodin nikada ne ulazi na silu: i on traži dopuštenje da uđe. U Knjizi Otkrivenja se kaže: ‘Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom’ (3, 20). Ali zamislimo Gospodina koji kuca na vrata našeg srca!

Budući da je u Jubileju riječ o nastojanju oko svetosti i čistoće duše, na tome je putu od velike koristi dar oprosta što ga Crkva, snagom koju joj je dao Krist, pruža svima koji ispune tražene uvjete.

Ukratko o nauku Crkve o oprostima:

Svaki teški grijeh ima dvostruku posljedicu: raskida naše zajedništvo s Bogom i lišava nas vječnog života. Oproštenje od vječne kazne ostvaruje se oprostom od krivnje i obnovom zajedništva s Bogom po sakramentu ispovijedi. Pored vječne kazne postoji i ona koju nazivamo vremenitom kaznom od koje se vjernik treba očistiti bilo na zemlji bilo poslije smrti u stanju nazvanom čistilištem.

Oprost je dakle otpuštenje vremenite kazne za grijehe kojih je krivnja već otpuštena po sakramentu ispovijedi. Naglasimo kako ove dvije kazne nisu Božja osveta, već posljedica same naravi grijeha.

Oprost se dobiva po Crkvi koja se snagom vlasti „vezivanja i odrješivanja“ koju je primila od Isusa Krista, zauzima za kršćanina otvarajući mu riznicu zasluga Krista i svetaca da od Oca milosrđa dobije otpuštenje vremenitih kazni za grijehe. Crkva time želi ne samo doći u pomoć kršćaninu, već ga potaknuti na djela pobožnosti, pokore i ljubavi.

Da bi netko bio u stanju dobiti oprost mora biti kršten, neizopćen iz Crkve i u stanju milosti nakon što je ispunio propisane uvjete za primanje oprosta, te imati iskrenu nakanu steći oprost i izvršiti naložena djela.

Oprost može biti djelomičan ili potpun.

Svaki vjernik može bilo djelomični bilo potpuni oprost dobiti za sebe ili namijeniti za pokojne.

Za primanje POTPUNOG OPROSTA koji se može dobiti jednom u danu nužna/-o je:

  1. Sakramentalna ispovijed – može biti i do dva tjedna prije nego se želi primiti oprost.
    2. Euharistijska pričest – na dan kada se želi primiti oprost.
    3. Molitva na papinu nakanu – Oče naš, Vjerovanje i pobožan zaziv Blaženoj Djevici Mariji, na dan kada se želi primiti oprost.
    4. Izvršiti djelo naznačeno za potpuni oprost- To mogu biti  djela pobožnosti (primjerice, hodočašće u jubilarnu Crkvu), djela milosrđa (npr. posjet braći u nevolji – bolesnicima, zatvorenicima itd.), djela pokore (npr. post)
  2. Isključiti svaku naklonost grijehu, makar bio i lak.

Oprost je DJELOMIČAN ako nedostaje potpuno odricanje (5.), a ispunjeni su svi ostali uvjeti. Naravno, vrsta stečenog oprosta ostaje tajna poznata samo Bogu.

Oni vjernici koji zbog bolesti ili nekih drugih ozbiljnih razloga ne mogu izaći iz kuće mogu primiti potpuni oprost, ako – sjedinjeni u duhu i u mislima s vjernicima na dotičnim mjestima, naročito onda kada se putem sredstava društvenoga komuniciranja prenose liturgijska slavlja iz neke jubilarne crkve – izmole Oče naš, Vjerovanje ili neku drugu molitvu, prikazujući svoje trpljenje i teškoće na nakane koje su za Crkvu posebno važne u Svetoj godini milosrđa.

Na treći dan trodnevnice, 25. srpnja u vremenu od  18.00 – 18.30  sati, bit će slavlje obreda otvaranja „svetih vrata“ (vrata milosrđa) i pojedinačni ulaz u crkvu kroz otvorena „vrat milosrđa“.

Wordpress Themes - Photography WordPress Themes - Newspaper & Magazine WordPress Themes