Rudeš – Zagreb

Don Boscova priča dječacima 30. svibnja 1862 godine

Don Boscova priča dječacima 30. svibnja 1862 godine

Dana 26. svibnja 1862. don Bosco obeća dječacima da će im ispričati nešto dobro na predzadnji, ili zadnji dan ovog mjeseca. Tako je i učinio. Za ‘laku noć’ 30. svibnja, ispriča im ovu parabolu ili alegoriju.

Prije par noći usnuo sam ovaj san. Istina, snovi nisu ništa do li snovi, ali ipak ću vam ga ispričati na vašu duhovnu korist. Baš kao što sam spreman reći vam sve svoje grijehe – radije bi da mi na glavu padne strop, nego da vas krivo uputim. Zamislite da sa mnom stojite na obali, ili još bolje, na izdignutoj litici, a oko nje nigdje kopna na vidiku. Golemo morsko prostranstvo puno zastrašujućim brojem lađa poredanih u borbeni niz, na pramcima im tvrdo zašiljeno koplje za probijanje, sposobno probiti svaku obranu. Sve su naoružane do zuba, topovima, zapaljivim bombama, vatrenim oružjem svake vrste – čak i knjigama. Sve su usmjerene prema jednom veličanstvenom brodu, moćnijem nego one sve. Dok su mu prilazile, lađe su nastojale probiti ga, zapaliti, te bilo kako oštetiti.

Ova dostojanstveno plovilo su štitile lađe u pratnji. Vjetar i valovi su pomagali neprijatelju. Usred ovog beskrajnog mora, bijahu dva čvrsta stupa. Bijahu nedaleko jedan drugoga. Prvi je sezao u nebesa, a na njemu kip Bezgrješene Djevice. Na podnožju tog stupa je natpis: Pomoćnica Kršćana. Drugi stup je viši i robusniji od prvoga, a na njemu se nalazi Hostija proporcionalne veličine. Na podnožju stupa piše: Spasenje vjernika. 

Veličanstvenim brodom zapovijeda – Rimski vrhovni svećenik– vidjevši neprijateljevu srdžbu, te moguću tužnu sudbu svojih pratećih brodova, sazva svoje kapetane na sastanak. Međutim, dok su oni diskutirali o svojoj strategiji, nasta jaka oluja,pa su se morali vratiti na svoje lađe.

Kad je oluja jenjala, Papa opet sazva svoje kapetane, dok je njegov brod nastavio svojim kursom. Ali, oluja opet pojača. Stojeći za kormilom, Papa je napeo sve svoje mišiće ne bi li brod doveo između dva stupa, sa čijih su oboda visjele brojna sidra i jake kuke na lancima,kao sidrišta za lađe.

Cijela je neprijateljska flota nastojala prepriječiti Papi put, te potopiti brod, pa koliko koštalo da koštalo. Bombardirali su ga svime i svačim što su imali: knjigama i pamfletima, zapaljivim bombama, vatrenim oružjem, topovima. Bitka je čak postala još žešćom. Ojačani pramčani kljunovi probijali su brod, opet i opet, ali sve je uzaludno, kao neoštećen i neustrašiv, on je plovio svojim kursom. Ponekad bi ga zastrašujuće proboli i napravili rupu u trupu broda, ali bi odmah sa dva stupa zapuhao povjetarac i zabrtvio rupu.

U međuvremenu, neprijateljski se topovi i puške rasprsnuše, a kljunovi se rascijepaše, lađe probiše i potonuše na dno mora. U zasljepljujućem bijesu, neprijatelj započe borbu prsa o prsa, proklinjući i izgovarajući svakakve gadosti. Iznenada Papa pade ozbiljno ranjen. Odmah su mu pomogli brzo ustati, ali ga opet pogodiše i on pade mrtav nauznak. Neprijatelji slavodobitno kliknuše, a njihovim lađama prostruja radost. Ali,čim je Papa izdahnuo, drugi zauze njegovo mjesto. Izabrali su kapetani pratećih lađa tako brzo, da je vijest o Papinoj smrti koincidirala s viješću o njegovu nasljedniku. Neprijatelj izgubi samopouzdanje. 

Probijajući se kroz neprijateljski otpor, novi Papa doveze sigurno brod između dva stupa i usidri ga za njih, prvo za stup na kojem bijaše Hostija, a zatim za stup na kojem bijaše Djevica. Tad se poče nešto izvanredno događati. Neprijateljski brodovi u panici i u neredu, sudaraše se međusobno, tako potapajući jedan drugoga. 

Neki prateći brodovi koji su se dostojanstveno borili uz Papin brod, prvi su se privezali uz dva stupa. Mnogi drugi, koji su se bojali i držali su se postrani dok se bitka odvijala, stajaše mirno, čekajući dok neprijateljske lađe potpuno ne potonuše u valovlju. Tada, i one krenuše prema dva stupa, privezaše se na kuke s lancima, te sigurno i mirno jedraše pokraj veličanstvenog broda. Tad na moru nastade velika bonaca. 

‘I, što misliš o ovome?’, upita don Bosco oca Michalea Rua. On odgovori: ‘Mislim da glavni brod predstavlja Crkvu, koju vodi Papa. Brodovlje predstavlja čovječanstvo. More je slika svijeta. Pratnja glavnom brodu su lojalne crkve Katoličkoj Crkvi. Napadači su njeni neprijatelji, koji svakim oružjem nastoje uništiti je. Dva stupa, rekao bih, simboliziraju pobožnost prema Mariji i Presvetom Oltarskom Sakramentu. 

Otac Rua nije spomenuo Papu koji je pao mrtav u borbi. Ni don Bosco nije ništa o tom rekao, nego je jednostavno dodao: ‘Vrlo dobro, oče, osim jednoga: neprijateljski brodovi simboliziraju progonstva. Crkvu čekaju vrlo ozbiljna progonstva. Ono što smo mi do sad pretrpjeli, je gotovo ništa u usporedbi s progonstvima koja slijede. Neprijatelji Crkve simboliziraju lađe koje nastoje, po svaku cijenu, potopiti admiralski brod – Crkvu. U tako strašnom času, samo nas dvije stvari mogu spasiti – pobožnost prema Mariji i česta Pričest. Učinimo sve što možemo da koristimo ova dva spasonosna sredstva, te naučimo i druge da to čine. Laku noć. „

 

Izvor : Don Bosco – Snovi i Vizije

Wordpress Themes - Photography WordPress Themes - Newspaper & Magazine WordPress Themes