Rudeš – Zagreb

Hodočašće na Svete Gore

Hodočašće na Svete Gore

Prvog kolovoza 2015. godine župa je organizirala hodočašće u marijansko svetište na Svete gore u Sloveniji kraj Kumrovca. U to svetište, posebice na marijanske blagdane, dolaze hodočasnici iz svih krajeva Slovenije, Hrvatske pa i iz europske unije. Organizatoru ovog hodočašća, don Vjekoslavu Kaniću, župnom vikaru,(ako se smije biti malo osoban) posebno je drago ovo svetište. Naime, kao jedanaestogodišnji dječak, hodočastio je pješice, prašnjavom cestom sa svojom mamom i ostalim hodočasnicima, da bi svoje molitve i žrtve prikazali na čast Mariji i njezinom Sinu Isusu Kristu. Trebalo je rano ustati i četiri sata po makadamu i prašini stići na ovu, visoku i svetu goru. Žrtve nisu bile uzaludne kao ni molitve. Naziv “Svete gore” doista odgovara samoj gori i vrhuncu na kojem je sagrađeno svetište na čast Majci Božjoj. Odatle se prostire prekrasan vidik na prekrasne kućice i brežuljke. Svete gore su prastaro hodočasničko središte. Marijina crkva je prvi put spomenuta 1265. god. kao Monte Sancte Marie. Sadašnja se građevina nalazi na mjestu izvorne, a sagrađena je u 17. st., a 1611. god. koju je posvetio biskup Tomaž Hren. Dobrih sto godina kasnije je crkva bila značajno povećana.

Današnja ranobarokna crkva izgledom podsjeća na baziliku. Crkva je prostrana, ima tri lađe. Glavno hodočasničko okupljanje je na blagdan Marijinog rođenja, 8. IX. Hodočašća počinju na uskrsni ponedjeljak. Svete mise se održavaju na Svetim gorama svake nedjelje od 1. svibnja do Martinove nedjelje. Župnik je, prilikom našeg dolaska bio odsutan, ali je svu brigu o nama vodio zvonar, koji je cijelo vrijeme zvonio dok smo se uspinjali na brdo kao u znak dobrodošlice. Nakon obavljenog križnog puta u uspinjanju prema vrhuncu, imali smo euharistijsko slavlje kao znak zahvalnosti za mnoge primljene milosti. Bogu hvala, nikome nije bilo zlo, a bakice su smogle toliko snage da su se mogle popeti do samoga vrha.

Na putu do Svetih gora prva postaja je bila također u marijanskom svetištu Klanjcu koja je kao i na Svetim gorama sva napravljena u umjetničkim freskama. Tom župom upravljaju oci franjevci. U crkvi se nalaze divne freske koje većinom prikazuju ocrte iz Marijinog i Isusovog života. Tu nam je fra Franjo Jesenović, župnik i gvardijan, iznio mnoge događaje i pojedinosti iz hrvatske povijesti, pa nam je tako u kripti pokazao i sarkofage grofova Erdödija i Sigismunda.

Po povratku sa Svetih gora krećući se kroz Veliku Horvatsku stigli smo do crkve u Desiniću, gdje je niz godina župom upravljao župnik Marko Culej, a kasnije varaždinski biskup. Ta župa dala je mnoga svećenička zvanja, iz koje potječe i današnji urednik Glasa Koncila mons. Ivan Miklenić.

Nakon Desinića uputili smo se u zagorsku “katedralu” u Pregradi koja ima dva zvonika, gdje nam je u veoma vedrom tonu povijest crkve iznio župnik vlč. Ivan Mikec naglasivši o porijeklu orgulja iz zagrebačke katedrala kao i o originalnoj slici Gospe, Uznesenja Marijinog, koja se također kao kopija može vidjeti u zagrebačkoj katedrali.

‘Šlag na tortu’, pri povratku, bio je posjet jedinoj crkvi u Hrvatskoj, sv. Ivanu Boscu u Podsusedu čiji 200-ti rođendan upravo slavimo ovih dana(16. kolovoza). Lijepo nas je dočekao, uvijek dobro raspoloženi, don Nedo Nedić, župnik u odlasku na novu dužnost.

Puni lijepih dojmova po prekrasnom vremenu, ne suviše vrućem, vratili smo se u svoju postojbinu župe svete Ane u Rudešu.

 

Wordpress Themes - Photography WordPress Themes - Newspaper & Magazine WordPress Themes