Rudeš – Zagreb

Hodočašće na Trsat i put do Opatije

Hodočašće na Trsat i put do Opatije

U subotu 04. 10.2014. god. naša župa je hodočastila Majci Božjoj Trsatskoj. Hodočasnici, njih 70, krenuli su iz Rudeša u 7 i 30 sati sa zadržavanjem u Ravnoj gori i pravodobnimstizanjem na svetu misu u crkvi Majke Božje na Trsatu u 10 sati koju je predvodio fra Ivan Miklenić, župnik u tom svetištu. U Gorskom Kotaru dočekalo nas je pravo, sumorno, jesensko vrijeme. Rominjala je kišica popraćena maglom, skliska cesta, a oko nas sve tamno i mračno. Prošavši dalje dvadesetak kilometara počelo se nad nama nešto neočekivano pojavljivati. Kiše više nije bilo, magla se povukla u dolinu, a iznad nas ozarilo je prekrasno plavetnilo neba. Odmah su i naša srca predahnula, na licima se pojavio vedri smiješak, a na usnama sve više radosne hodočasničke pjesme.

Tada je voditelj hodočašća don Vjekoslav Kanić na temelju vremenske situacije iskoristio prigodnu meditaciju o našem ljudskom životu. Naš život je poput ovog puta i prijeđenog vremena. Pojavi se sumrak, tama, brige i žalosti, a onda Bog nam dade svoje Svjetlo, radost i motivaciju života. Biti s Bogom povezan znači pobijediti tamu života koju nam često donosi grijeh. Osloboditi se grijeha znači ići prema Svjetlu koje nam Bog daje. Odmah nakon tih misli i meditacije, doista se vizualno sve više uočavalo i plavetnilo neba, kišica je iščeznula, a došlo je ono, čemu smo se svi nadali, sunce, lijepo i vedrije raspoloženje i prigoda za duhovno bogaćenje. To je divna poveznica našeg zemaljskog života i onoga koji nam Bog obećava i nudi nakon prijeđenog ovozemaljskog putovanja. Pošto je bio tog dana i blagdan sv. Franje, osnivača franjevaca, veliki dio govora bio je upravo posvećen tom svecu. Propovjednik fra Ivan Mikleniću propovijedi je usput naglasio da su franjevci i salezijanci prava braća, jer je sv. Ivan Bosco sam želio biti franjevac. Prisutni hodočasnici su u toj propovijedi osjetili Božje nadahnuće te spontano zapljeskašeu crkvi.

Nakon svete mise bila je pružena mogućnost za osobne pobožnosti, kupnju nabožnih predmeta i vrijeme da se i tijelo nahrani i spremi za daljnje ispunjavanje programa toga dana. Slijedio je zajednički križni put, a poslije te pobožnosti vožnja prema Vukovarskoj ulici gdje se nalaze braća salezijanci. Tamo nas je lijepo primio i dočekao, župnik Marije Pomoćnice, don Mirko Režek. Najprije je sve hodočasnike pozdravio i upoznao sa znamenitostima crkve, gradnje dvorane za srednjoškolce koja je u tijeku i uređenje kuće, a potom je uslijedila okrepa pićem i kolačićima u vjeronaučnoj dvorani. Zatim, okrijepljeni duhovno i tjelesno,uputismo se po prekrasnom, sunčanom i bezburnom vremenu prema Opatiji.U tom prekrasnom gradiću ispod Učkepropješačilismo poznatom obalnom šetnicom susrećući pri tom mnoge turiste iz raznih zemalja i zadržali se oko dva sata.

Bilo je to vrijeme za duhovni, fizički i duševni odmor, meditaciju i mogućnost za okrepu. Nakon tih trenutaka sa lijepim dojmovima vratili smo se s pjesmom, šalom i ugodnom raspoloženju svojim kućama. Opći dojam je bio više nego odličan, jer su svi bili raspoloženi, veseli ispunjeni novom energijom koja će im trebati u njihovim domovima i na radnim mjestima. Ovi provedeni sati, bilo na Trsatu, bilo kod Salezijanaca, gdje hvala Bogu ima podosta stepenica, bilo pješačenje u Opatiji, nije nikome naštetilo od ljudi, niti je ikome bilo zlo, koji su slabijeg fizičkog zdravlja, već je bilo na dobro, tesusvi sve napore odlično podnijeli i dobro se osjećali. Ni u jednom trenutku nije bilo pesimizma ili nekih negativnih tonova, štoviše neki su zaželjeli da se takve stvari i trenuci ponove ili organiziraju i u drugim smjerovima naše lijepe domovine.

Wordpress Themes - Photography WordPress Themes - Newspaper & Magazine WordPress Themes