Rudeš – Zagreb

Intervju – Petar i Janko

Intervju – Petar i Janko

Razgovarali smo sa  18-godišnjim Jankom Belinom i 16- godišnjim Petrom Belinom, braćom koja su Bogu rekla “DA”. Što su nam ispričali o svom svećenićkom pozivu i svakodnevnom životu koji žive “u suradnji” s Duhom Svetim pročitajte u nastavku.

1. Kada si i na koji način shvatio da je biti svećenik tvoj životni poziv?

Petar: Već u nižim razredima osnovne škole preko filma o svetom Ivanu Boscu osjetio sam malu želju za svećeništvom.  Duboko u meni ta je želja rasla, a zov je bio sve jasniji. Odlučio sam krenuti i napraviti taj prvi korak prema Kristu , jer sam osjetio da je to Božja volja.

Janko:Prvi put sam pomislio da bih htio biti svećenik u trećem razredu osnovne škole na susretu ministranata. Tada sam vidio da svećenici skaču i zabavljaju se sa djecom. U meni se u tom trenutku pojavila prva želja, ali sam ju iz nepoznatog razloga zanemario. U trećem razredu srednje škole ta misao mi se vratila i u razgovoru sa župnikom sam odlučio slijediti ono što smatram da mi je pripravljeno. Shvatio sam da je to ono na što sam pozvan, jer sam susrećući se sa mnogim svećenicima poželio biti kao oni. Uvidio sam da prihvaćaju sve bez obzira na izgled i način razmišljanja.

 

2. Često se misli da je to neki „nadnaravni“ poziv od Boga. Kako se zapravo manifestira kada Bog pozove nekoga u svećenićke redove?

Petar: Svakako da to nije izravno Božje objavljenje,  On poziva i daje znakove preko situacija i drugih ljudi, tako sam barem ja to doživio. Vjerujem da je kod svake osobe to na drugačiji način, ali kod mene je to bila neka vrsta privlačnosti prema samom Bogu. U Crkvi sam se uvijek osjećao kao kod kuće, ako ne i više. Isto tako vjerujem da su moji roditelji u tome imali važnu ulogu, a isto tako i njihova podrška, koja mi je mnogo značila, na čemu sam zahvalan iz sveg srca. Bogu i njima.

Janko: Sam don Bosco je rekao da je pozvan svaki drugi dječak, ali da ih se malo odazove. Nije to nešto potpuno nadnaravno, ali ima u sebi nešto nadnaravno. Bog poziva, samo se treba odazvati. Ja ne znam zašto zove baš mene. Ima u kvartu puno boljih, sposobnijih i pametnijih, ali Bogu se svidjelo tako učiniti.

 

 

3. Jesi li u kojem trenutku posumnjao da možda ipak to nije tvoj životni put/poziv?

Petar: Jesam, što je zapravo normalno na neki način. Važno je napomenuti da su i sami apostoli imali trenutke sumnje, a gledali su Sina Božjeg u lice. Ja sam radi toga i pošao u sjemnište da se detaljnije propitkujem. Moj poziv kroz ove tri godine boravljenja u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati nije oslabio, već ga je malo bolje definiralo. Svoj poziv doživio sam vrlo jasno, uostalom Isus sam kaže: „ Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac da što ga god zaištete u moje ime.“ (Iv 15; 16)

Janko: Jesam, naravno. Svi propitkuju jesu li u životu donijeli dobru odluku i to je dobro, jer je potrebno mnogo razmatrati i osluškivati Božju riječ da bi razaznali je li to doista ono na što nas On poziva.

 

 

4. Koliko se tvoj životni poziv danas poklapa s onim što si kao dijete zamišljao da ćeš biti kada odrasteš?

Petar: Nikada kao mali nisam razmišljao što bih moga jednog dana postati. Imao sam otvoreno srce za Boga i poznavao sam svoju vjeru pa me zato Bog pozvao da mu služim kao svećenik, što ću ako je Njegova volja, jednoga dana i postati.

Janko: Moj današnji život se ne poklapa s onime kako sam razmišljao da će biti kada sam bio mali. Mislim da je malo onih koji ostvare ono što zamišljaju točno u detalje. Naše ideje za budućnost se mijenjaju iz dana u dan i nikad nije baš onako kao smo mi to zamišljali.

 

5. Misliš li da nešto propuštaš s obzirom na svoje vršnjake?

Petar: Jedno vrijeme smatrao sam da propuštam, dok na jednoj duhovnoj obnovi nisam shvatio da apsolutno ništa ne propuštam u odnosu na svoje vršnjake.

Janko: Mislim da moji vršnjaci propuštaju mnogo toga, a ne ja. Nemam potrebu izlaziti van i  nisam je imao ni kada sam bio u svojoj obiteljskoj kući, jer sam u njoj imao sve što mi je ikad trebalo, a to imam i sada u Podsusedu. Ponekad mi je žao što moji prijatelji radije traže sreću u svijetu, a ne u Crkvi i njenim krugovima.

 

6. Opiši nam jedan dan u sjemeništu.

Petar: Evo naprimjer srijeda. Buđenje je u 6 i 30, zatim sveta Misa u kapelici (tijekom koje se pričešćujemo pod obje prilike), potom doručak u 7 i 30, te nastava od 8 do 14 i 30 sati (samo srijedom je škola do pola tri, inače do dva). Poslije nastave imamo ručak, a onda slobodno do 16 i 30 kada je studij, odnosno vrijeme za učenje koje traje do 18 i 15. U 18 i 30 na rasporedu je krunica, koju molimo vani po dvorištu ili ulicama, ili pak u kapelici (ovisno o vremenu). 19 sati vrijeme je za večeru, a potom počinje tzv. „Sportska večer“ gdje nam je na izbor stavljeno hoćemo li igrati košarku, nogomet, stolni tenis, stolni nogomet ili se samo šetati. Drugim danima u to vrijeme imamo ili zbor ili instrukcije iz nekog predmeta ili studij. Srijedom je počinak u 22 i 30, dok je ostalim danima u 22 i 15, a vikendom čak u 23 sata.

Janko: Moj radni dan počinje ustajanjem u 6:30 i odlaskom ne svetu Misu sa početkom u 7:00, jer kada sam u školi popodne ne stignem na večernju svetu Misu. Nakonsvete Mise slijedi jutarnje razmatranje i jutarnja molitva Časoslova, nakon koje slijedi doručak. Nakon doručka učim do polaska u školu, ali sa pauzom od pola sata. Kada se vratim iz škole povečeram i odlazim na večernju molitvu časoslova nakon koje slijedi ili neko predavanje koje pripremimo mi aspiranti ili ravnatelj zajednice ili neki drugi predavač.  Na kraju dana molimo krunicu u dvorištu i odlazimo na počinak najkasnije do 23:00.

 

7. Koliko dnevno provedeš u molitvi?

Petar: Nemam određeno koliko provedem, ako imam dosta vremena pođem u kapelicu, a inače se znam pomoliti ujutro i prije spavanja. Nešto što najčešće radim su „molitve na licu mjesta“.

Janko: Dnevno u zajedničkoj molitvi sa zajednicom provedem po sat vremena. U to pribrojavam molitve časoslova i krunicu, a u osobnoj molitvi nešto manje od sata.

 

8. Čemu se najviše veseliš u svećenićkom zvanju?

Petar: Propovijedanju, ne samo riječima, već i životom.  Jer „tako i vjera, ako nema djela, mrtva je u sebi.“ (Jak 2; 17)

Janko: Svakako me najviše veseli rad s mladima i zajedništvo sa ostalim salezijancima. Zapravo me sve veseli i nastojat ću u svemu biti dobar.

 

9. Što te najmanje veseli i misliš da će ti možda biti naporno ili dosadno?

Petar: Što god Gospdin stavi pred mene, ja ću se truditi  učiniti sa što većom ljubavlju, ma kakva bila.

Janko: Nastojim ne razmišljati o tome koliko mi se nešto sviđa ili ne, svaki posao nastojim prihvatiti, jer znam da sam zadužen za njega. Iz nekog razloga možda još ne razumijem koji je to razlog, ali jednog dana ću shvatiti. Jedino mi se sprovodi čine kao malo teža zadaća.

 

 

10.Čemu ćeš posvetiti svoje zvanje?

Petar: Pomaganju osobama u potrebi, na način koji ću biti sposoban. Generalno se želim dati u službu ljudima poradi Krista i Njega navješati, jer sam svjestan koliko su ljudi žedni Boga.

Janko: Još ne znam, jer sam tek u traženju svojih sposobnosti i talenata. Ne znam za što sam sve sposoban.

 

 

11. Po čemu je, po tvom mišljenju papa Franjo drugačiji od ostalih papa?

Petar: Svaki je papa, koje sam ja doživo, na svojstven način po meni svet pa tako smatram i Svetog Oca Franju. Njegov se pontifikat očituje pristupačnošću i otvorenošću. U zadnje vrijeme mi se jako sviđa što djeluje na području uspostavljanja mira među narodima, te na području jednistva Crkve.

Janko: Drukčiji je jer je otvoren svima. Govori o svim temama i sve to čini sa posebnim žarom. Jednostavan je i pristupačan i ostao je dosljedan svojim zavjetima siromaštva pa nastoji biti što ponizniji i to želi poručiti i svima nama da budemo jednostavni, ponizni i u svemu tome veseli.

 

 

12. Koliko je Duh Sveti važan u tvom životu i životu svakog vjernika?

Petar: Veoma važan, potrebno ga je zazvivati u trenutcima kada nam je Njegova prisuntost potrebna.

Janko:Duh sveti kao treća božanska osoba jako je važan u životu svakog vjernika, jer nam donosi svojih sedam darova zato ga treba često zazivati. Meni je osobno jako važan i zazivam ga svaki put prije ispita za pomoć da mi udijeli svoje darove.

 

13. Što misliš zašto mladi nakon Svete Potvrde odlaze iz Crkve?

Petar: Mnogi su to vjerojatno samo „obavili“, no ja nikoga ne želim osuđivati. Netko će reći: „Pa primili su Duha Svetog“, no sa Duhom Svetim treba surađivati, u to sam se osobno uvjerio.

Dana nam je potpuna sloboda, a na nama je da se priznamo jesmo li Kristovi.

Janko: Mislim da je to zato jer nemaju dobru pripremu za Svetu Krizmu i jer nisu oduševljeni. Mislim da je glavni zadatak voditelja priprema za krizmu – mlade oduševiti za Krista i dokazati im da vjera nije osobna stvar, da vjera ne mora biti dosadna i monotona nego da u njoj ima radosti i veselja. Ta djeca su zatupljena filmovima koje gledaju na televiziji koji im utuvljuju da je vjera dosadna I da onaj koji vjeruje je odvojen od svijeta i da nije prihvaćen.

 

 

14. I za kraj, daj savjet mladima koji žele ići tvojim putem, a možda nemaju odobravanje obitelji, okoline.

Petar: Ne bojte se, ako osjećate poziv u srcu da sljedite Krista bilo kao redovnica, redovnik ili svećenik, razgovarajte s Bogom, odgovorite Mu na pitanje: „Želiš li me slijediti?“

Biti blizu Boga je nešto prekrasno, govorim iz iskustva, a tek sam sjemeništarac.

Janko: Mladima bih savjetovao da ako vjeruju da ih Gospodin zove da iskorače i kažu “da” Gospodinu i ne obaziru se na ostale, jer jao onome tko stane između Boga i čovjeka. Ljudi mogu imati mišljenje i to im nitko ne može oduzeti, ali nekome priječiti i zabranjivati istinsku vjeru i poziv dan od Boga nije nikako dobro.

 

10 najPetar

  1. Najdraži svetac/ svetica? Sv. Ivan Bosco i Sv. Augustin
  2. Najdraža molitva? Zdravo Kraljice i Molitva svetom Mihaelu arkanđelu
  3. Najdraži dio dana? Sveta Misa
  4. Najdraža knjiga? Cijena obraćenja
  5. Najdraži film? Pasija
  6. Najdraže svetište? Majke Božje Bistričke
  7. Najdraži red? Dominikanci
  8. Najdraži dan u godini? Božić
  9. Najdraža misao?  „Nakon pada odmah ustaj! Ne dopusti grijehu da ti ni za tren ostane u srcu!“ Župnik Arški
  10. Najdraži dio Biblije? Psalmi i Evanđelja

 

 

10 najJanko

  1. Najdraži svetac/svetica?  -Sv. Dominik Savi
  2.  Najdraža molitva?            – Anđele čuvaru mili…
  3. Najdraži dio dana?            – jutro
  4. Najdraža knjiga?               – U potrazi za Božjim duhovnicima / Augustin Pelanowski
  5.  Najdraži film?                   – Filip Neri
  6. Najdraže svetište?             – Jasna Gora (Poljska)-Czestochowa
  7. Najdraži red?                    – Muški(Salezijanci) Ženski(karmelićanke)
  8. Najdraži dan u godini?   – Blagdan Marije Pomoćnice
  9. Najdraža misao?              – Milosrdan je i milostiv Gospodin
  10.  Najdraži dio Biblije?      – Gal 2. 19-21

 

Wordpress Themes - Photography WordPress Themes - Newspaper & Magazine WordPress Themes