Rudeš – Zagreb

O molitvi

O molitvi

Sigurno ste se nekad našli u trgovini sa svojim djetetom ili unukom. Kad dođu u trgovinu djeci se uvijek otvore oči i primijete nešto što bi upravo tada htjeli da im kupite. Uvjeravanja tada mnogo ne vrijede. Izgovori poput: „nemam novaca“ ili „sutra ćemo to kupiti“ padaju u vodu pred dječjim očima koje vas gledaju i traže ispunjenje svoje želje. Nekada djeca u svojim zahtjevima i pretjeraju. Možda ste se i sami našli u prilici ili neprilici, da je vaše ili nečije tuđe dijete odlučilo valjati se po podu uz užasnu dreku i plač sve do ispunjenja svojih zahtjeva. Ma kupili bi cijelu trgovinu samo da vas ne sramoti i ne privlači pozornost svih prolaznika na sebe i vas. Prilično neugodna, ali i poučna situacija.

O takvoj molitvi Isus danas govori u Evanđelju. Nije to zahtjev koji se lako odbija. Nije to samo pitanje „mogu li?“ ili „Smijem li?“ Radi se o upornom zahtjevu koji se tek uz velike napore može odbiti ili ne ispuniti. To još biva pojačano ukoliko ste se prevarili pa obećali djetetu da ćete mu nešto kupiti ili donijeti, a to niste mislili ozbiljno ili ste zaboravili ispuniti svoje obećanje. Vjerujte, dijete će vam to dobrano zapamtiti.

Isus uči svoje učenike moliti. Ta molitva koju je on izgovorio ostala je i nama kao najbolji primjer molitve. On nam preporučuje Boga nazivati Ocem i prema njemu se u molitvi ponašati kao djeca. Potrebu takvog stava Isus potkrepljuje i primjerom oca od kojeg njegovo dijete ište ribu. Rijetko se, ili nikako, pa makar se radilo i o najvećim prijestupnicima, može susresti otac koji će na molbu svojeg djeteta odgovoriti zlodjelom. Muška se srca, iako muškarce često nepravedno smatramo da su osjećajima tvrđi, smiluju na molbu svojih sinova ili kćeri i ispune im molbu. Ima li možda koji otac među vama, pita i nas Isus, da bi svome djetetu dao zmiju ili škorpiona, ako ga je zaiskalo ribu ili jaje? Gledajte, kakav je Otac nebeski! On postupa prema nama kao otac prema svojoj djeci. On je Otac i postupa prema nama slično našim zemaljskim očevima. Ta činjenica usporedbe Oca nebeskog s očevima zemaljskim postavlja pred sve muškarce, a osobito one koji su obdareni djecom, zahtjev svoje živite usklađivati s ponašanjem Božjim – ljubiti svoju djecu kao što ih Bog ljudi. Povjerenje koje dijete ima u oca prilikom molbe i traženja opravdava svaki djetetov zahtjev. Dijete, vjerujući ocu, zna kako mu otac neće dati nešto od čega će mu biti loše ili što će mu nauditi. Pa čak i onda kad traže nešto što nije dobro za njih, tvrdi suvremena psihologija, djeca najčešće ne traže od svojih očeva i od svojih roditelja te stvari, nego radije znakove pažnje, privrženosti i ljubavi.

Ponekad roditelji, na žalost naviknu svojoj djeci iskazivati svoju pažnju i ljubav kroz stvari, pa dijete onda takve znakove i dalje traži gomilajući stvari i igračke, ali kroz njih ne dobivaju ono što im je u stvari potrebno. Otac nebeski nije takav. On svoju privrženost ne iskazuje prije svega kroz stvari. On nam daje ono što je potrebno za naš život, a svoju ljubav iskazuje stalnom prisutnošću i blizinom. Sjetimo se molbi iz molitve Očenaša, osobito onda kada počnemo poput razmaženog djeteta plakati za nečim što bismo željeli da nam Bog dade. Možda to što tražimo i nije baš za naše dobro. Valja nam moliti s povjerenjem da Otac zna što je dobro za nas, a što baš i nije, pa makar koliko mi to željeli imati. Tu negdje nam valja uspoređivati volju Božju s voljom našom.

Mi više nismo djeca, nego odrasli ljudi. Već bismo trebali znati i poznavati sebe i Boga mnogo više i bolje nego djeca. Valja nam ostaviti djetinjasti način razmišljanja i ponašanja. Nije nam potrebno tražiti od Boga ono što sami možemo napraviti i učiniti. Nije dobro plakati pred Bogom da nam pomogne i nešto učini samo zato jer smo lijeni osvrnuti se oko sebe i sami pronaći rješenje naših problema. Molitva nije samo traženje pomoći Božje, nego i proces primjećivanja, učenje izabiranja onoga što će omogućiti boljitak u Božjem i ljudskom svijetu. Molitva je, kao što nam i Isus u primjeru oca s ribom i zmijom daje do znanja, vrijeme razmišljanja i razlučivanja, vrijeme u kojem nas Otac nebeski uči ne čekati uvijek od njega pomoć i rješenje. On, kao i naši ovozemaljski roditelji, nas poučava kako bi samo mogli u određenoj situaciji izabrati pravo i odlučiti ispravno. No, mi se često ponašamo kao razmažena djeca, i tražimo da on uvijek umjesto nas obavi stvari učini za nas ono što bismo mogli i sami pa smo zbog takvog njegova postupka ponekad i ljuti na Oca nebeskog jer ga toliko molimo a on nam molitve ne uslišava.

Ustrajnost molitve, koju Isus oslikava primjerom prijatelja koji u gluho doba noći traži kruha, graniči s dosađivanjem. Ipak se u ovoj usporedbi radi više o pokazivanju volje molitelja riješiti nastalu kriznu situaciju uz pomoć drugoga, u suradnji s prijateljima. Oslanjanje na druge ljude, na svoje prijatelje, na crkvenu zajednicu, sumolitelje u molitvenoj skupini, je nešto što nam Isus ovim primjerom predlaže kao potrebno i važno. Molitva uspostavlja veze među ljudima koje učvršćuju vjeru i povjerenje.

Molitva izgrađuje svijet u kojem su ljudi jedni drugima prijatelji i jedni se na druge oslanjaju. U molitvenoj zajednici, u Crkvi, molitva predstavlja snagu privlačenja i povezivanja vjernika u prijateljstvu. Molitveno zajedništvo rađa djelatnošću. Oni koji zajedno mole primjećuju konkretne potrebe drugova i prijatelja u molitvi. Svi znamo da molitva, ukoliko je ne prate djela ljubavi i prijateljstva, ostaje isprazno naklapanje. Molba Bogu koja graniči s bezobrazlukom ili bezočnošću, prema Isusovoj usporedbi, opravdan je oblik traženja pomoći. No, ukoliko smo primijetili kako prijatelj ne dolazi prijatelju u gluho doba noći zbog sebe i zbog svojih potreba, nego zbog potreba svojeg prijatelja, svojim bezočnim zahtjevom svojom bezobrazno ustrajnom molbom, on se obraća radi drugoga, radi potrebe svoga prijatelja koji je došao s puta i kojega treba nahraniti. Crkvenost molitve i zajedništvo u molitvi, Isus je često naglašavao i na drugim mjestima, a osobito u molitvi Očenaša, kad nam već u prvoj zamolbi kaže kako je Bog “naš” otac a ne samo “moj” ili “njegov”. Ustrajna molitva za potrebe drugih proizlazi iz primjećivanja potreba drugih, iz primjećivanja potreba svoje braće. Tako ovaj molitelj koji “bezočno” moli u stvari i nije tako “bezočan” – bez očiju – jer je njegovo oko primijetilo potrebu brata i radi njega i za njega moli. Molitva nas tako lišava sebičnosti. U njoj se obraćamo Bogu poput djeteta koje moli i traži nešto ne samo u svoje ime, ne samo za sebe, nego i za svoga brata ili sestru.

Nismo li se često susretali s djecom koja kad im damo nekakav dar molećivim pogledom i glasom upitaju: “Imaš li i za moga brata?” Takav zahtjev ni mi ne smatram bezočnim niti bezobraznim. Štoviše, smatramo ga simpatičnim izrazom ljubavi i brige za svoga brata. Na takav zahtjev djeteta ni mi ne možemo ostati ravnodušni, a kako bi onda Bog, naš nebeski Otac, mogao biti ravnodušan i bezosjećajan, na našu molitvu za potrebe drugih, za potrebe naše braće.

Moliti kao djeca, konačno, nije povezano s djetinjastim ponašanjem. Isus je učio odrasle molitvi, a ne djecu. Isus je odraslima govorio da se trebaju ponašati i moliti kao djeca, čista srca, bez sebičnosti i za druge. Isus svoje odrasle učenike upućuje na proživljavanje onoga što mole i na svijest o onome kome se obraćaju. Molitva nebeskom Ocu uvijek vodi prema odrastanju, a ne prema djetinjastom prenemaganju. Prava molitva, kako nas Isus uči, ne čini od nas plačljivu djecu nego odrasle ljude svjesne svojih mogućnosti i spremne pomoći drugima. Mijenja se naš odnos prema nama samima i prema našoj braći ljudima, prema svijetu u kojem živimo.

Molitvom stječemo povjerenje u Božju ljubav prema nama i njegovu volju, a ne našu, stavljamo na prvo mjesto. Molitva vodi prema izgradnji međusobnog prijateljstva i zajedništva unutar Crkve. Molitva uvijek otvara oči za potrebe drugih i daje mogućnost primjećivanja brata i sestre u muškarcu, ženi ili djetetu unutar mog svijeta. Molitva mijenja svijet i čini ga mjestom u kojem se možemo ponašati kao djeca – sigurni da nas Otac nebeski voli, za nas se brine i da je među nama prisutan na zemlji kao što je prisutan na nebesima.

Wordpress Themes - Photography WordPress Themes - Newspaper & Magazine WordPress Themes