Rudeš – Zagreb

Obitelji – neprocjenjivo i nezamjenjivo dobro

Obitelji – neprocjenjivo i nezamjenjivo dobro











Papa Franjo kršćanske je obitelji pozvao da čuvaju vjeru, da je prenose dalje te da društvu donose i radost zbog vjere. Nije dovoljno vjeru »pospremiti« negdje u trezor, u čvrsto zatvorenu »kasu« ili se učvrstiti na obrambenom položaju, istaknuo je Sveti Otac u nedjelju 27. listopada na misi kojom je proslavljen Svjetski dan obitelji u Godini vjere. Daleko je važnije svjedočiti vjeru i odnositi je na granična područja ljudske egzistencije jer vjera nije privatno vlasništvo, poručio je Papa pred više od 100 tisuća vjernika i hodočasnika iz cijeloga svijeta.

Drage obitelji, vi dobro znate: prava radost koja se osjeća u obitelji nije nešto površno, ne dolazi iz stvari, iz zgodnih prigoda… rava istina dolazi iz dubokoga sklada među osobama, koju svi osjećaju u srcu, i koja nam daje da osjetimo ljepotu zajedništva.

Moliti u obitelji je lako
U svojoj homiliji Papa je podsjetio na neka temeljna obilježja kršćanske obitelji. Prvo je obilježje: obitelj moli. Nedjeljno je evanđelje govorilo baš o molitvi: jedan način molitve je bio lažan i tako je molio farizej, a drugi je bio autentičan – i tako je molio carinik. Farizejev stav bio je ohol, on u svojoj molitvi nije izražavao zahvalnost Bogu zbog dobara koje je primio i zbog Božjega milosrđa, nego se ponaša samodostatno. Farizej za sebe misli da je pošten, osjeća se dobro i širi se poput pauna, sudeći o drugima s visoka. Carinik naprotiv ne govori puno. Njegova je molitva ponizna, trijezna, prožeta spoznajom da nije dostojan, da je grešan. On je doista osjećao da treba Boga i njegovo oproštenje, da mu je potrebno milosrđe. To je molitva poniznoga čovjeka i zato se sviđa Bogu. »U svjetlu te riječi, htio bih pitati vas, drage obitelji: molite li koji puta u obitelji. Netko svakako, zna. No, mnogi mi kažu: kako? Kao carinik, jasno: ponizno, pred Bogom«, rekao je Papa i pojasnio da se ponekada kaže da je molitva osobna te kao da nema prigodnoga i mirnoga trenutka za molitvu u obitelji. »Da, istina je, ali je to i pitanje poniznosti, priznati da trebamo Boga kao carinik! A sve obitelji, trebamo Boga: svi, svi! Trebamo njegovu pomoć, njegovu snagu, njegov blagoslov, njegovo milosrđe, njegovo oproštenje. A za to je potrebna jednostavnost: da bi se molilo u obitelji, potrebna je jednostavnost! Moliti zajedno Očenaš oko stola nije neka izvanredna stvar: lako je. I moliti krunicu u obitelji jako je lijepo, daje puno snage! A i moliti jedni za druge: muž za ženu, žena za muža, oboje za djecu, djeca za roditelje, za djedove i bake… Moliti jedan za drugoga. To znači moliti u obitelji, i to obitelj čini snažnom: molitva«, poručio je Papa.

Obitelj čuva vjeru
Sveti Otac potom je istaknuo da obitelj čuva vjeru. Baš je o tome pisao sveti Pavao koji na kraju života zaključuje da je »vjeru očuvao«. Ali kako, upitao je Papa i odgovorio: ne u strogo čuvanoj blagajni, »kasi«. Sveti Pavao vjeru nije sakrio ispod zemlje, kao onaj malo lijeni sluga. Sveti Pavao svoj život uspoređuje s bitkom i s utrkom. Očuvao je vjeru jer nije stao na tome da je brani, nego ju je naviještao, širio, odnosio u udaljene krajeve. Odlučno se suprotstavio onima koji su željeli očuvati, »balzamirati« Kristovu poruku u granicama Palestine. Zbog toga je donosio hrabre odluke, išao na područja koja nisu bila prijateljski raspoložena, otišao je onima udaljenima, onima različite kulture, govorio je otvoreno bez straha. Sveti Pavao očuvao je vjeru, rekao je Papa, baš zato što ju je darovao kao što ju je primio, što je išao na periferije i nije se nikada povlačio u obrambene kule.
»I ovdje se možemo pitati: Na koji način mi, u obitelji, čuvamo našu vjeru? Držimo li je za sebe, u našoj obitelji, kao privatno dobro, kao račun u banci ili je znamo dijeliti sa svjedočanstvom, prihvaćanjem, otvorenošću prema drugima?« Potom je Papa naveo da svi vjernici znaju da su mnoge obitelji, posebno mlade, danas vrlo užurbane i jako zaposlene, pa se sve radi »u letu«. No, očuvati i čuvati vjeru o obitelji, te dodati sol i kvasac vjere u svakodnevne stvari trebao bi svaki vjernik.
Na trećemu i posljednjem mjestu Papa je govorio o obitelji koja živi radost. »Nek’ čuju ponizni i nek’ se raduju«, odzvanjao je nedjeljni psalam, a radost se širi jer je Bog blizu, sluša krik poniznih i oslobađa ih zla, rekao je papa Franjo i upitao: »Nosi li svatko od vas radost doma, kao zadaću? I treba sam odgovoriti. Kako je s radošću u tvojoj obitelji? Kako je s radošću u tvome domu? Odgovor dajte vi«, poručio je Sveti Otac i nastavio: »Drage obitelji, vi dobro znate: prava radost koja se osjeća u obitelji nije nešto površno, ne dolazi iz stvari, iz zgodnih prigoda… Prava istina dolazi iz dubokoga sklada među osobama, koju svi osjećaju u srcu, i koja nam daje da osjetimo ljepotu zajedništva, da se međusobno podupiremo na životnom hodu. No, u temelju toga osjećaja duboke radosti Božja je prisutnost, prisutnost Boga u obitelji, tu je njegova ljubav koja prihvaća, koja je milosrdna, poštuje sve. Ta je ljubav nadasve strpljiva: strpljivost je Božja krepost i u obitelji nas uči da imamo tu strpljivu ljubav jedni s drugima. Imati strpljenja među sobom. Strpljive ljubavi. Samo Bog zna stvoriti sklad različitosti. Ako nedostaje Božje ljubavi, onda i obitelj gubi sklad, prevladaju individualizmi i radost se gasi. Obitelji koja živi radost vjere, sa svoje strane, spontano je prenosi, ona je sol zemlje i svjetlo svijeta, kvasac za cijelo društvo«, rekao je Papa i zaključio: »Drage obitelji, živite uvijek s vjerom i jednostavnošću, poput svete Nazaretske obitelji. Radost i mir Gospodinov neka uvijek budu s vama!«

Molitva Svetoj obitelji
Upravo je Svetoj nazaretskoj obitelji uputio Papa – pred njezinom slikom – molitvu na kraju mise, nakon što mu je prigodni pozdrav uputio predsjednik Papinskoga vijeća za obitelj mons. Vincenzo Paglia. U njoj je između ostaloga istaknuo da vjernici u Isusa, Mariju i Josipa upiru svoj pogled s divljenjem i povjerenjem, jer u njima razmatraju ljepotu zajedništva u pravoj ljubavi, te im preporučuju svoje obitelji kako bi se u njima obnovila čuda milosti. Sveti Otac u molitvi je Svetu obitelj nazvao »privlačnom školom svetoga evanđelja« te joj se obratio za pomoć kako bi se kršćanske obitelji naučile nasljedovati njezine kreposti mudrom duhovnom stegom. Jednako tako, u molitvi je Svetu obitelj zamolio da obiteljima vrati »poštivanje prema šutnji«, da bi postale »dvorane molitve« i da se preobraze u »male kućne Crkve«, da se u njima obnovi želja za svetošću te da se i dalje visoko cijeni napor na poslu, u odgoju, u slušanju, u uzajamnom razumijevanju i opraštanju. Na kraju se obratio Svetoj nazaretskoj obitelji kako bi ona »našem društvu ponovno vratila svijest o svetom i nedodirljivom karakteru obitelji, koja je neprocjenjivo i nezamjenjivo dobro. Neka svaka obitelj bude otvoreno mjesto dobra i mira za djecu i za starce, za one koji su bolesni i sami, za one koji su siromašni i u potrebi«.
Prije molitve Anđeoskog pozdravljenja pozdravio je Sveti Otac i zahvalio svim hodočasnicima, a posebno »vama, drage obitelji, koje ste došle iz mnogih zemalja«. Potom je izrazio nadu da će se u pozitivnom smjeru razvijati i prilike u Ekvatorijalnoj Gvineji. Obrativši se skupini biskupa, vjernika i svećenika iz te srednjoafričke države, Papa je molio za Božji blagoslov za nju na putu prema jedinstvu i pravednosti. Sveta Stolica i Ekvatorijalna Gvineja u petak 25. listopada ratificirale su međudržavne ugovore koji Katoličkoj Crkvi jamče pravni status i mogućnost djelovanja. Istoga je dana papa Franjo u privatnu audijenciju primio predsjednika Teodora Obianga Nguemu Mbasoga.
Prije nedjeljnoga Anđeoskoga pozdravljanja molio je Sveti Otac za one obitelji u svijetu koje se nalaze u velikim poteškoćama. A sudionicima dvodnevnoga susreta obitelji u Vatikanu o svojim su mukama večer ranije govorili baš katolici iz Sirije koje se zbog rata doista nalaze u teškome stanju.

Wordpress Themes - Photography WordPress Themes - Newspaper & Magazine WordPress Themes