Rudeš – Zagreb

Salezijanska molitvena zajednica Sv. Dominika Savia – Rudeš

Salezijanska molitvena zajednica Sv. Dominika Savia – Rudeš










Prije pet mjeseci jednog utorka, desetak mladih ljudi okupilo se u župi sv. Ane pod vodstvom Don Mladena Delića kako bi se udružili u molitvi i pozvali Isusa u život. Mladi su oni koji najčešće skrenu s puta, ponesu ih loše stvari, a njihov mladenački duh najlakše potone pod jakim utjecajima okoline. Velike su kušnje pogotovo za mlade ljude, rijetki su oni koji u potpunosti ljube Boga. Misle kako im za te godine i ne treba Božja milost, imaju svoje izvore zabave i misle kako je to njihova doza ispunjenja. Zapravo lutaju, izgubljeni su, poneseni krivim stvarima, uživaju u iskrivljenoj sreći i znaju kako nisu dotakli vrhunac sreće, kako ih te providne stvari zapravo muče, nešto im nedostaje… Zapravo im nedostaje Isus, nedostaje im Božja ruka koja će ih dotaknuti i uvesti u sasvim druge dimenzije sreće, istinske sreće koju mladi čovjek rijetko dosegne.

Na početku je molitvena zajednica brojila svega desetak ljudi koji su odlučili da će zajednica nositi ime sv. Dominika Savia, velikog sveca koji je zaštitnik mladih, zaštitnik dječačkih zborova i onih nepravedno optuženih. S vremenom broj članova je neprestano rastao. Danas pedesetak mladih ljudi željno iščekuje utorak kako bi došlo u svoju zajednicu gdje osjećaju sigurnost, iskrenost, jednakost, veliku ljubav. Svakog utorka svoje druženje zajednica sv. Dominika Savia započinje duhovnim, misaonim porukama i pričama Don Mladena, koji pokušava svojim bogatim duhom na mlade ljude prenijeti barem djelić istinske sreće koju on ima u svom životu s Bogom. Kroz životne priče prenosi mnoga iskustva, potiče mladog čovjeka da prizna svoje sablasti i grijehe, da pokuša živjeti ljubeći Boga, da mu se klanja, da mu bude ponizan i kroz molitvu da jača svoj duh i tijelo. Mnoštvo mladih ljudi sjedinjuje se u moći molitve, postaju prijatelji, uče kako živjeti prema Božjim načelima koja nose toliku milost i sreću. Približavaju se Bogu, jačaju svoj mladenački duh, otvaraju oči pred napastima i imaju veliku želju ljubiti Isusa, ne nanositi mu više bol… Velike su kušnje, što je čovjek bliže Bogu, „ričući lav“ ga više zaskače, a jedino mu se može oduprijeti jačinom duha i tijela. Svakog utorka se moli sveta krunica, gromoglasno i srdačno pedesetero braće i sestara ujedinjeni mole, klanjaju se i druže s Bogom. Don Mladen kaže kako se ništa u životu ne događa slučajno, ova zajednica nije slučajnost, jer Bog je osmislio poseban plan i ako ga se slijedi i ne zadire u njegove postupke, on će darovati velike milosti. Poslije krunice slijede zanimljive teme koje su bitne za oblikovanje života mladog čovjeka. Nekolicina članova je već u braku, dok veliki ostatak se tek priprema za brak. Blagoslov odnosa između muškarca i žene je krunidba njihove ljubavi- brak. To je sveta zajednica o kojoj rijetko tko zna dovoljno, a mnogi imaju iskrivljene vidike bračne sreće. Don Mladen pokušava podučiti i uputiti prijatelja i prijateljicu, zaručnika i zaručnicu, muža i ženu kako bračna zajednica nije nimalo laka, potrebno je toliko odricanja, razumijevanja, opraštanja, a pruža toliko blagostanje i sreću. Svakog puta je druga tema rasprave, a zahvaljujući plemenitosti i bogatstvu riječi Don Mladena, mnoštvo mladih je dobilo odgovore na mnoga pitanja i odlučilo slijediti put u kojem smjernice zadaje Bog, a ne čovjek, put poniznosti, odricanja, žrtve, a istovremeno tolikog zadovoljstva i ispunjenja.


SV. DOMINIK SAVIO



Radije umrijeti nego sagriješiti !



Ove riječi bi se mogle pripisati nekom tko je proveo čitav život u klauzuri,nekom strogom samostanu ili,pak, nekome mistiku.
Ali, te riječi izrekao je dječak.
Taj dječak je bio Dominik Savio.
Rodio se kao prvo od desetero djece , od oca Karla i majke Brigite, 2. travnja 1842. godine u selu Riva di Chieri, u torinskoj provinciji. Kršten je istoga dana , a prvu svetu pričest primio je sa 7 godina.


To je za njega bio veličanstven dan. Tada je sebi zadao obećanja kojih će se držati cijeli svoj kratkotrajni život:

    1. Ispovijedat ću se često i ići na pričest svaki put kad mi ispovjednik dopusti.
    2. Slavit ću svečano blagdane.
    3. Moji će prijatelji biti Isus i Marija.
    4. Radije umrijeti, nego sagriješiti.

Kao dvanaestogodišnjak prvi put se susreće sa don Boscom .U njemu stječe prijatelja, savjetnika i duhovnika. Dominik ostaje tri godine u Boscovom oratoriju . Tu je na pomoći svim dječacima kao uzor, ali i kao opominjatelj. Psovku nije podnosio, ružne slike iz časopisa bi trgao na komadiće, a tučnjave sprečavao. Zaokupljen je bio svetošću. Dan prije imendana, don Ivan Bosco rekao je dečkima iz oratorija da mu na papirić napišu što bi oni najviše željeli , a da im on to može i podariti. Od hrpe papirića, na kojima je bilo i hirovitih pa i šaljivih želja , posebno se zadržao na jednome. To je bio Dominikov papirić na kome je pisalo: „ Pomognite mi da budem svet!“ Don Bosco je znao da ovo nije obična želja,a bio je svjestan da i Dominik nije običan dječak. Rekao mu je : „Budi radostan! Sve što te uzrujava i muči, nije od Gospodina. Odbaci to od sebe! Ti si učenik i tvoja je dužnost marljivo učiti , ali kad je vrijeme molitve, isto tako marljivo moli! Treba biti dobročinitelj. Pomogni svojim drugovima kad im je najpotrebnije, i kad imaš malo vremena za druge, i kada ti je teško. To je recept za svetost.“
Godine 1856. Dominik osniva Družbicu Bezgrešne. Učinio je to jednog svibanjskog jutra, poslije svete mise , kada je zatekao tužnog don Bosca , tužnog jer se to jutro nitko od polaznika nije pričestio. Ova Družbica nadživjet će Dominika punih stotinu godina.
Dominikovo zdravlje se naglo pogoršalo. Don Bosco mu savjetuje da pođe kući . Predosjećajući da se više neće vratiti, Dominik pita don Bosca što još može učiniti za Gospodina. Don Bosco mu odgovara neka svoje trpljenje daruje Gospodinu. Ali, Dominiku to nije dosta te pita:„Što još…?“ Don Bosco mu sa „knedlom u grlu“ odgovara : „Daruj mu svoj život! ” Rastanak ova dva buduća sveca sigurno nije bio lagan jer su znali da se na zemlji više neće vidjeti.
Okružen ljubavlju bližnjih , samo osam dana nakon dolaska u roditeljski dom , pred početak ranog proljeća, kada se priroda počinje buditi iz zimskog sna, 8. ožujka 1857. godine, Dominik svoju čistu dušicu poklanja Gospodinu, kako ga je savjetovao Ivan Bosco. Poslije večernje svete mise , dječacima je u oratoriju , umjesto „laku noć“, don Bosco rekao : „ Večeras je na zemlji jedan anđeo manje, ali je na nebu jedan više.“
Sa nenapunjenih petnaest godina, Dominik je ostavio neizbrisiv trag. Pokopan je 11. ožujka na groblju u Mondoniju.
Već iduće godine ( 1858. ), na Dominikov zaziv, ozdravlja njegov prijatelj iz oratorija. Biskupski proces beatifikacije Dominika Savija počinje 1908. godine, a apostolski na dan Gospe Lurdske, 1914. godine. Njegovo tijelo je preneseno u Torino iste godine u listopadu. Prvi dekret o junačkim krepostima daje papa Pio XI.,9. srpnja 1933. godine. Od tada ga sveopća Crkva zove Časnim. Papa Pio XII. izdiže ga na čast oltara 1950. godine proglašavajući ga blaženikom. Na stogodišnjicu proglašenja dogme o Bezgrešnom začeću BD Marije , 12. lipnja 1954. godine, blaženi Dominik Savio postaje svetac, priznanjem dvaju novih čuda , što su se dogodila uz njegov zagovor.
Možemo slobodno reći da je Dominik Savio najljepši cvijet iz don Boscova vrta.
Zaštitnik je dječaka, dječjih zborova, zborova, ministranata, maloljetnih prijestupnika, lažno optuženih osoba.
U Hrvatskoj ima samo jedna župa kojoj je on patron. U Osječko-đakovačkoj nadbiskupiji , u gradu Slavonskom Brodu ( naselje Kolonija ) ,osnovana je 1980.godine župa sv. Dominika Savija.
Sveti Dominiče Savio, moli za nas!

Wordpress Themes - Photography WordPress Themes - Newspaper & Magazine WordPress Themes