Rudeš – Zagreb

Sveti Ivan Bosco

Sveti Ivan Bosco

Sveti Ivan Bosco rođen je 1815. godine u siromašnoj obitelji u selu Becchi kod Torina. Još nije imao ni dvije godine kad je ostao siroče, bez oca. Stoga je vrlo rano počeo pomagati svojoj majci Margariti i bratu Antunu u poljodjeljskim poslovima.Bio je spretan i živahan dječak pa su ga voljeli i stari i mladi. Vrlo rano se kod njega osjeća poriv da pozitivno utječe na življe dječake.
Kad je jednom zgodom došao kući s igre razbijene glave, upitala ga je njegova majka : „ Zašto ideš s tim mladićima kad znaš da su grubi ?“ A on je odgovorio : „ Baš zato i idem s njima . Kad se s njima igram, puno su mirniji i čestitiji, izbjegavaju proste riječi . Kad sam s njima, rade ono što ja hoću i gotovo se ne svađaju. ”
U svojim „Uspomenama“ don Bosco i sam priznaje : „ Želja da okupljam oko sebe djecu i mladež i da ih vjerski poučavam pojavila se u meni kad sam imao tek 5 godina. To je bila jedina želja koju sam poznavao : da bih mogao čitav život posvetiti mladeži. Rad s mladeži činio mi se kao jedina zadaća poradi koje sam ja uopće i bio na svijetu.“
On je već s 11 godina izrazio želju da postane svećenik, a obrazložio ju je ovako: „Želio bih se približiti svojim drugovima da ih oduševim za religiozne stvari. Mladi nisu nipošto loši, ali to postaju jer se o njima nitko ne brine.“ To je tada bila žalosna istina jer se talijanski kler više brinuo o odraslima ,a maloljetnicima se nitko nije bavio. Svojoj majci don Bosco je govorio : „ Kad bih ja bio svećenik,radio bih drukčije. Približio bih se mladima i pozvao ih sebi. Pokazao bih im svoju ljubav i radost. Davao bih im dobre savjete, govorio prijateljske riječi. Nikad ne bih za njih bio nepristupačan. Ne bih samo čekao na njih, već bih ih sam nagovorio.“
Prvih godina školovanja pješačio je dnevno 8 kilometara, a neko vrijeme ,dok se školovao u Castelnuovou d` Asti, čak i 20 km. Da bi zaštedio za cipele, izuo bi se i hodao bosonog. Budući da brat Antun nije odobravao Ivanovu želju za učenjem,a naročito se brinuo zbog dalekog pješačenja do škole, Boscova je majka trebala pronaći rješenje tome problemu.I tako se mladi Ivan nastanio u mjestu školovanja.
Bio je vrlo marljiv, nadaren i imao fenomenalno pamćenje, svirao je glasovir, violinu, čembalo i orgulje. Istovremeno je bio i duša mnogih zabava na kojima je uveseljavao prisutne pjevanjem, hodanjem po zategnutom užetu, mađioničarskim trikovima. Razumio se i u nekoliko zanata : postolarstvo,stolariju,zlatarstvo, krojenje i šivanje. Znao je i graditi, zidati, uvezivati knjige.
U 26. godini došao je do željenog cilja : do svećeništva. Kao mlad svećenik došao je u Torino u kojem je, usred naglog razvoja industrije, bilo i mnogo siromašnog radništva. I tu mu se otvorilo izvanredno polje rada , a osobito među zapuštenom mladeži koja je upadala u poroke. Kao životni uzor svog dušobrižničkog rada postavio si je ljubav i dobrotu svetog Franje Saleškog.Njegova soba bila je za mlade uvijek otvorena, srce još i više, a njegovo vrijeme uvijek im je bilo na raspolaganju. Broj mladeži koja se okupljala oko don Bosca bio je sve veći, a uskoro je uspio osnovati i takozvani oratorij, neku vrstu internata gdje su mladi mogli dobiti dublji odgoj. Do sredstava za uzdržavanje oratorija nije bilo lako doći , no don Bosco je bio čovjek velike vjere koja je bila sposobna i brda premještati pa mu je Božja providnost i čudesno znala priteći u pomoć. Očito je poseban Božji blagoslov pratio i pomagao njegovo djelo.
Među tom mladeži počela su se javljati i svećenićka zvanja pa je don Bosco osnovao Salezijansku družbu koja će se brinuti osobito za siromašnu djecu i mladež, odgajati je , pomagati i spremati za život. Od tih mladih iz oratorija dolaze i njegovi prvi pomoćnici u radu.
Zajedno sa svetom Dominikom Mazarello osnovao je i žensku granu svoje kongregacije- Kćeri Marije Pomoćnice. A osnovao je i laičku granu- salezijance suradnike koji su mu pomagali u radu s mladima.
Prve svoje ustanove : oratorije, srednje stručne škole svih grana, odgojne ustanove osnovao je u Italiji, zatim Francuskoj, Španjolskoj,Belgiji,Njemačkoj i drugdje. U svojim ustanovama odgajao je dječake „preventivnom metodom“. Takav je odgoj zasnovan na načelima koja su prožeta evanđeoskim smjernicama : vjerom i ljubaznošću. Veliku ulogu u don Boscovu odgojnom sustavu ima ispovijed i pričest.
Mladići odgojeni u tom duhu postajali su samostalni, čestiti građani i dobri kršćani, a mnogi su se posvetili i duhovnom staležu.
Svoje djelovanje don Bosco je upravio i prema misijama u mjesnoj i općoj Crkvi. Pisao je i nabožne rasprave, školska djela, pokrenuo je mjesečnik „Katolička štiva“, s religioznim i obrazovnim sadržajem, a zatim i „Salezijanski vjesnik“, informativni i odgojni list, za šire slojeve naroda.
Don Bosco je umro 31.siječnja 1888. Svetim ga je 1934. proglasio papa Pio XI. Salezijanska družba jedna je od najbrojnijih redovničkih zajednica u Crkvi.
U Hrvatsku su došli don Boscovi salezijanci 1913.godine, najprije u Istru , a zatim u Zagreb.

Wordpress Themes - Photography WordPress Themes - Newspaper & Magazine WordPress Themes