Rudeš – Zagreb

Bazilika

Bazilika

Kad je bazilika Marije Pomoćnice bila dovršena, don Bosco ju je promatrao. Oči mu se napuniše suzama. Čuli su mu riječi: „Svaki je kamen ove crkve Gospino čudo.“
I u danima svečanosti posvećenja čuda su se također događala. Tom zgodom mnogo je svijeta nagrnulo u Torino iz Pijemonta, pa i iz daljega. Sve su to bili ljudi koji su imali svojih razloga da zahvale Pomoćnici. Don Bosco je bio u dvorištu, a oko njega su vrvjeli njegovi dječaci i mnoštvo svijeta. Najednom, uđe u dvorište dvokolica koju je vukao magarčić. Na njoj su vozili paraliziranu djevojčicu, koja već mnogo godina nije mogla hodati. Otac i njezini rođaci sišli su dolje i uzalud pokušavali među svijetom prokrčiti put kolima da bi je donijeli don Boscu. Svijeta je bilo toliko da se nije moglo probiti do njega. Djevojčica je iz kola ugledala don Bosca. Htjela je na svaki način k njemu. Bez razmišljanja ustala je na noge, skočila dolje i progurala se do njega. Tek tog se trenutka sjeti što joj se dogodilo i radosno poviknu:
-Ozdravila sam! Ozdravila sam!
Njezini su bili izvan sebe od radosti.
– Vidimo da si ozdravila. Idemo kući.
– Nikako, odvarati ona. Najprije se želim zahvaliti Gospi.
Potrčala je u crkvu, a oni za njom.
Od tog trenutka svijet je počeo nazivati Mariju Pomoćnicu: „don Boscova Gospa“.
Don Bosco je često govorio: „Pouzdajte se u Mariju Pomoćnicu pa ćete vidjeti što su čudesa!“

 

Wordpress Themes - Photography WordPress Themes - Newspaper & Magazine WordPress Themes